Bigoo.ws images for your blog
   

KOZARAC-MUTNIK

"Dosta mali da bi se gradom zvao ipak prevelik da bi selo bio" ¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤MOJ K O Z A R A C¤¤¤¤¤¤¤¤¤

11.06.2006.

Dani KOZARCA

Bas kao i prosle godine osnivaci kao i clanovi najposjecenije stranice Kozarca Kozarac.ba odrzavaju svecanu manifestaciju DANI KOZARCA i ne samo to cilj ove manifestacije jeste druzenje kao i dokaz drugima da mozemo i hocemo.......Dodjite i uvjerite se....
Evo i rasporeda....

Kulturna-sportsko-zabavna manefistacija:
„Dani Kozarca 2006“

Plan aktivnosti i događaja :

22.07. u 09:00h početak Omladinske Radne Akcije Hivos-KORA
19:30 h Proglašenje početka manifestacije i kulturno zabavni program (školsko igralište)

23.07. 08:00 Medžunarodna izložba svih vrsta pasa

24.07. Književno veče s pjesnikom Muhidinom Šarićem i njegovim gostima (Osnovna škola Kozarac)

25.07. 19:00 h Fudbalska utakmica „Bratstvo“-„Dijaspora“ (stadion Bratstva)




26.07. 07:00 Izlet „Transferzala“ na debeli brijeg, malonogomentni turnir i kotlićijada, druženje s planinarima (Debeli brijeg)
27.07. 19:30 h Humanitarni koncert (školsko igralište)
28.07. Folklor 19:30 h (školsko igralište)
29.07. 12:00 h Motorijada, 18:00 III turnir u basketu Amir Ključanin“ (školsko igralište)
30.07. 19:00 h III turnir u basketu Amir Ključanin“ finale (školsko igralište)
31.07. 18:00 h Djeca pjevaju hitove (školsko igralište)
01.08. 18:00 h Malonogometni turnir na betonu (školsko igralište)
20.00 h KozaracOrg PARTY (CaffeBar Oaza Shoping Centar Seen)
02.08. 19:00 h Malonogometni turnir na betonu (školsko igralište)
04.08. 18:00 h Javna tribina „Kozarac danas-sutra“ (Sala mjesne zajednice)
05.08. 20:00 h „Groznica subotnje večeri“ susret članova sa Kozaracki Internet Stranica ba com org
06.08. 12:00 h Posjeta logoru Omarska
08.08. Kraj manifestacije-prigodan program

11.06.2006.

Dido Koca Dervis

Dido Koca Dervis iz sela "Dobro Dub" (opstina Tutin), rodjen 1923 god., vec je davnih dana ostao bez svoje supruge, naime nakog rodjenja svoje druge kcerke.
Bivseg poljoprivrednika je sa svojih 82 god. napustila snaga, skoro je totalno slijep a i boluje od niza raznih bolesti kao sto su:

*dekompenzovana srcana insuficijencija
*hronicna opstruktivna bolest pluca
*dermatitis atopica
*pelagroid susp.
*secer i ostale..

U ostalom je hemodinamski kao i ritmogeno nestabilan.
Povrh svih svojih tjelesnih muka iskusan je velikom brigom o svoje dvije kcerke koje su nazalost obje hendikepirane.
Starija kerka (41. god), kako mi starac tuznim glasom isprica, dozivjela je mozdani udar i od tada ostala paralizovana.
Mladja kerka je od svojih 28 dana ostala siroce. Prve dvije godine svoga zivota provela je u bolnici. U tom periodu su izvrsene najmanje 4 operacije na njenoj kicmi, cesto puta neuspjesno. Ova 39-godisnjaka je takodjer nesposobna da se brine o sebi.

Ova mala porodica zivi u jednoj 2 stotine (!) godina staroj sobici, koja se, kako mi djedo povjeri, vec cjela raspada. Prihodi ove familije se svode na djeda Dervisovu minijaturnu poljoprivrednicku penzijicu, koja iznosi jedva 50-60 € mjesecno kao i na malu socijanu pomoc objema kcerkama.
U svima svojim tjeskobama stari Dervis nikada nije zaboravio na Uzvisenog Gospodara vec mi - zaliven suzama - oda svoje najvece strahove:

" Bojim se sinko Allaha Krasnog.
On je naše duse stvorio čistim, a ja se bojim da svoju Gospodaru Uzvišenom vratim prljavu. Moje je sinko vrijeme prošlo i ja sam Dragom Allahu zahvalan. Nikada nisam bio gladan, nego se pitam šta će biti sa mojom jadnom djecom kada mene jednog dana ne bude...ko će njih pogledat..obje su nesposobne...tek opet, Allahu Milom hvala, On opet najbolje zna, ja sam Njemu odviše zahvalan..."

Regionalna televizija Sandzaka je pokusala pomoci apelujuci na merhamet naroda da pomogne ovom sirotom starcu kako bi mogao sagraditi barem neku skromniju i zdravlju sobicu za svoju djecu, medjutim pomoc slabo pristize...
Djedo Dervis redovo prima skromnu pomoc od IZ-e Sandzaka u vidu namirnica.
Kako pomoci

04.06.2006.

Borba za opstanak

Dvije kćerke i devetero unučadi * Kako nahraniti 13 usta * Blizanci imali meningitis

Komšije i prijatelji 79-godišnjeg Muje Tufegdžića kažu da je pošten čovjek i vjernik, te da nikada nikom ništa nažao nije učinio. U naselju Novoselije u Banjoj Luci godinama živi u trošnoj kućici sa suprugom Fazilom, kćerkama Zemirom i Minom i devetero unučadi. Sinovi Nermin i Alija žive u Danskoj.
- Čitav život sam pošteno zarađivao i znam da su mi duša i obraz čisti. Živimo skromno i teško mi je, boli me siromaštvo i gladna djeca - govori Mujo.

Trinaestočlana porodica živi od 160 KM penzije, 118 maraka dječijeg dodatka, 41 marke socijalne pomoći i dobrih ljudi. Kako kaže Mujo, sinovi ništa ne šalju i žive teže od njega. Adna, Amer, Šerifa, Habiba, Almedina i trinaestomjesečni blizanci Anes i Anesa djeca su 39-godišnje Zemire, koja je oboljela od anemije, a suprug ju je nedavno napustio.
- Godinama sam čistila kuće, ali oboljela sam... Teško mi je zbog djece i užasnih uslova. Blizanci su imali meningitis i kratko ležali u bolnici jer nismo imali više novca, a uglavnom i nemamo da ih vodimo ljekaru kad se razbole - objašnjava Zemira, kojoj je najteže kada plaču od gladi i uplakani dolaze iz škole jer drugi nemaju razumijevanja za njihovu skromnu odjeću.
Amer ima 14 godina i želi postati učitelj, ali, kako kaže, nije lako učiti kad nema sobu, tišinu... Dugo već uređuje bašte za 10 KM, jer i on želi nešto donijeti kući.
Svaka ispovijest se razlikuje jedna od druge a ipak su toliko slicne jer uvijek su neduzni ti koji pate.....

31.05.2006.

Jos jedan dokaz cetnickog divljanja......

Asmira S. je rođena u Bijeljini prije 34 godine. Sa 20 godina je ostarila, osijedjela i zadobila traume koje će jepratiti cijeli život. Danas je žrtva zaborava, nerazumijevanja, nepravde... Ovo je njena priča.

SARAJEVO - Nakon što sam mu prepričala svojživot, psihijatar je rekao da je to najstravičnija životna priča kojuje čuo. Bilo mi je samo 20 godina kada je počeo moj pakao. Živjela samu kući u Bijeljini, sa svekrvom, mužem i dvoje djece. Curica je imalasvega šest mjeseci, a dječak dvije godine.

Krajem aprila 1992. godine u kuću je upalo nekoliko Arkanovaca. Kao zvijeri su se bacili na mene. Jedan za drugim su me silovali pred djecom, svekrvom i mužem. On ih je pokušao spriječiti, ali su ga udarili nakon čega se onesvijestio. Mislila sam da je to najgore što mi se moglo desiti. A zapravo užas je tek tada počeo.


Muža su odveli na prinudni rad u logor. Ostala sam sa djecom ukućnom pritvoru. Tih dana mi je bio dvadeseti rođendan a da toga uopćenisam bila svjesna. Vojnici su dolazili svaki dan. Polupijani i ludi od alkohola, kao životinje su se iživljavali na nama. Ne mogu opisati šta su sve radili. Nisu me samo silovali. Tukli su me i sjekli nožem po tijelu. Svuda imam ožiljke. Uživali su da nas muče. Bilo je ukupno 11 žena i sve smo prolazile isto.




Zabavljalo ih je da me redovno odvode naborbenu prema Orašju. Tamo su me davali vojnicima da me onako prljavi, pijani, ponovo siluju i rade stvari koje je teško i zamisliti. To nije bilo samo seksualnozlostavljanje. To je bio užas. Ni u kući nije bilo nimalo bolje. I djecu su mi dirali. Jedan dan su ručicu moje kćerkice pritisnuli na vrelu platu.

Cijeli dlan joj je otekao. Vrištala je. I ja sam. A oni su se stravično smijali. Tri puta sam htjela izvršiti samoubstvo. Jednom sam pronašla sirćetnu kiselinu i popila. Dva puta sam se dokopala tableta. I svakiput sam mislila, sada je gotovo.

Ipak, ostadoh živa

Nije mi lako pričati o tom paklu. Proganja me u snovima. Svaki mije dan pred očima ono što sam tamo priživjela. Ne mogu zaboraviti i pitam se kako se normalno živi?

Najstrašniji mi je bio dan kada su mi dijete pokušali ubiti. Pošli su na moju curicu i rekli da će je nabiti na bajonet. Vrištala sam, preklinjala ih, molila... A onda sam samo pala u komu. Kada sam došla sebi nisam mogla prepoznati svoju djecu. Nikoga se više nisam sjećala. Nikoga. Ni sebe. Ni vlastitog imena se nisam mogla sjetiti.

Nisu čekali da se oporavim. Silovanja su nastavljena. Iz dana udan. Iz noći u noć. Svaki dan u 365 dana. Želim zaboraviti, ali nemogu.


Izbavljenje

I tako smo živjeli do 18. aprila 1993. godine. Taj dan je naišao jedan čovjek, Srbin, prijatelj mojih roditelja. Otkupio nas je za 5.600DM. Pustio nas je da idemo kuda želimo. Otišla sam u Tuzlu gdje su nas smjestili u izbjeglički kamp. Nikome nisam pričala o Bijeljini. Sa 21. godinu bila sam potpuno sijeda, potpuno skrhana, razorena. Uništena.


Ličila sam na avet

Ipak, nešto se lijepo desilo nakon skoro godinu dana. Mada sam mislila da se ništa više lijepo ne može desiti. Jedno prelijepo jutro, pojavio se moj muž.

Nisam vjerovala da će se ikada pojaviti. Preživio je logor u Srbiji. Potom je bio u nekom centru u Hrvatskoj. U avgustu 1994. godineje sa još jednim zatvorenikom uspio pobjeći. Išli su kroz šume iskrivali se. Na žalost, njegov prijatelj je na putu stao na minu i poginuo. On je nastavio dok nas nije našao.

Skamenila sam se kada sam ga ugledala. Ogromna radost pomiješala sesa strahom da će me ostaviti ako sazna šta su mi radili. Pitala sam seda li će htjeti živjeti sa ženom koja je toliko puta silovana..... Nije me ostavio. Samo je obećao da me nikada neće pitati o stvarima o kojima ne želim govoriti.


Život u miru

Danas sam 60% invalid. Ne mogu naći posao. Živim u Sarajevu samužem, koji također ne radi, i dvoje djece. Hranimo se u Merhametovojnarodnoj kuhinji. Redovno idem na psiho-terapije. Doktori su mi dijagnosticirali trajnu promjenu ličnosti uzrokovanu proživljenomtorturom, praćenu depresijom. Mjesečno primam 90KM socijalne pomoći. Lijekovi koje treba da pijem koštaju 250KM. Nemam tih para.

U januaru prošle godine vlasti su me obavijestile da moram napustiti stan u kojem živim. Rekli su da je naša kuća u Bijeljini obnovljena i da se možemo vratiti. Zamislite, od mene su tražili da se vratim u kuću u kojoj sam preživjela silna mučenja i silovana? Nismo izašli. Ovaj mjesec, 19. maja, dobila sam novi nalog za deložaciju. I sada ne znam šta da radim. Ne želim nogom kročiti u Bijeljinu. Nikada. Strah me da ne vidim nekog od tih zločinaca. Čak i na televiziji.

Jedva preživljavam. Ali sanjam da vidim svoju djecu kako završavaju škole. Hoću da ih gledam dok rastu. Hoću da budu sretni, zdravi, dasutra imaju svoju porodicu koju će moći izdržavati.

25.05.2006.

Moj Kozarcu,moj rodni gradu......

Tekst sam preuzeo sa (http://www.kozarac.org/)a napisao ga je LJ.Masina....Unaprijed se zahvaljujem........
1360: Na ovaj dan se prvi put spominje Kozarac, tada sjediste Sanske zupe.Iz ovog podatka se vidi da je Kozarac stariji od Prijedora i Banja Luke, koji se prvi put spominju 1757 odnosno 1494 godine.

1415: Vladar Kozarca je do ove godine Vuk Denzic. 1415 godine o
kralju Sigismundu poklanja Kozarac, kojeg ovaj 1435 godine, na ime duga,predaje knezu Ivanu Blagajskom.


1463: Otomanska imperija zauzima Bosnu. Kozarac do 1518 ostaje izvanOtomanske Imperije. Iz tog doba spominje se jaka utvrda povrsine od oko2000 kvadratnih metara. Nemarom vlasti i stanovnistva ostataka oveutvrde vise nema. Jedino sto je ostalo je danasnje ime cetvrti gdje jeutvrda (djelimicno) nalazila, naime Stari Grad.



Mustafa (do 1730), Murat (1730- ± 1760), Omer (±1760-1798), Mustafa I zadnji kapetan, Mehmed-beg. Posljednji kozaracki kapetan je umro 1859 godine I njegov mezar se jos uvijek nalazi u centru Kozarca, preko puta Mutnicke dzamije. Do 1930 godine ulaz na mezarje krasila je tabla sa tekstom: “dobrom Mehmed-begu, kapetanu Kozarca”.

1736: utvrda u Kozarcu dobija vazan odbranbeni status i biva prosirena. Ove godine se gradi i Kozaracka kula, koja i danas dominira Kozarcem. Tvrdjava se siri na 15.000 kvadratnih metara, nepravilnog je oblika i opasana je zidovima visine 4 i sirine 1 metar. Na sve cetiri strane se gradi ulaz u grad, a u centru se izgradjuje Gradska dzamija. Jedini odbranbeni bastion sacuvan do danasnjih dana je onaj u Ulici Marsala Tita, gdje se prije 1992 godine nalazio ugostiteljski objekat “Basta”.

1835: Reformama u Otomanskoj Imperiji ukidaju se kapetanije a umjesto njih nastaju muselimluci. U pogledu moci, vlasti i privilegija muselimluci ne uopste ne mogu porediti sa kapetanijama. Na ovaj korak u Krajini se dize ustanak, koji brzo biva ugusen.

1839: Turska drzava je presla svoj zenit i naslucuje se njen kraj. Kozaracka tvrdjava gubi svoj status ( I samim tim I posadu) i biva prepustena zubu vremena.

1851:Ponovo se dize ustanak u Krajini. Pod kontrolom ustanika nalaze se Cazin, Bihac, Bosanski Petrovac, Kulen-Vakuf, Bosanka Krupa, Bosanski Novi, Sanski Most, Jajce, Stara Gradiska I Banja Luka. Kod Jajca ustanike, na putu za Travnik, sjediste vezira Bosanskog, zaustavlja Omer Pasa Latas, koji vec 6 aprila zauzima Banja Luku. Iz ovog grada on krece prema Kozarcu za odlucnu bitku sa ustanicima, 7 aprila 1851 godine. Linija odbrane kod Kozarca popusta brzo I borba se seli u centar grada (nakon bitke Omer Pasa Latas prebiva na jednom proplanku vise Kozarca, koji se danas zove Pasini konaci). Ipak, prije ovoga on, iz osvete, pali Kozarac. Sa Kozarackog Kamena Omer Pasa Latas 1851 godine uziva u ovom monstrouznom prizoru, koji se od tada ponovio samo 1992 godine. Ovo unistenje ostavlja svoje oziljke.

6 septembar 1878: Bez otpora, “saptom” Kozarac pada pod Austrougarsku. Njegov polozaj, u administrativnom I vojnom pogledu drasticno opada.

1963: Kozarac gubi status opstine I podpada pod opstinu Prijedor.

1 mart 1992: Narod Kozarca masovno se izrazava za nezavisnost Bosne I Hercegovine.

30 april 1992: Agresor preuzima kontrolu nad Prijedorom I vecim dijelom opstine. Pored prijedorskog sela Hambarine samo Kozarac ostaje slobodna teritorija u ovom dijelu Bosanske Krajine.

Maj 1992: Bivsa JNA zauzima Hambarine. Pocetkom mjeseca Kozarac biva odsjecen od svijeta. Autobuske linije za I kroz Kozarac su prekinute ili rerutirane, dok je telefonski saobracaj moguc samo na podrucju centrale Kozarac. Pocinje sa radom amaterska radio stanica Radio-Kozarac. 11 maja na sastanku vlasti tri mjesne zajednice, Kozarac, Kamicani I Kozarusa u Osnovnoj skoli “Rade Kondic” u Kozarcu donosi se odluka o osnivanju opstine Kozarac.

24 maj 1992, 14: 15: Sa svih pozicija oko Kozarca pocinje granatiranje. Dva dana kasnije padaju Kozarusa I Kamicani, a dan kasnije I Kozarac, cime nestaje zadnja slobodna teritorija. Za ovo vrijeme na Kozarac je palo oko 25000 granata i nekoliko raketa tipa zemlja-zemlja. Narod Kozarca se transportuje u logore smrti I Kozarac postaje svoje visegodisnje postojanje kao sablasni grad, koji ce biti sve do 1997 godine, kada pocinje povratak njegovih stanovnika.

Agresor mijenja ime grada u Radmilovac, po jednom od vodja vojske koji je izgubio zivot pri napadu na Kozarac. Ovo ime se odmah nakon prvih povrataka brise zahvaljujuci odlicno organizovanom povratku.

Danas je Kozarac dokaz ljubavi Bosanaca prema svojim rodnim mjestima. U medjuvremenu broj stanovnika raste, ekonomija raste i broj nezaposlenih se znatno smanjuje. Poznat je po tome da iz drugih dijelova BiH ljudi nalaze radna mjesta u Kozarcu.

Škola je obnovljena te djaci pohadjaju Osnovnu školu KOZARAC, izgradjeno je mnogo ugostiteljskih i trgovackih te zanatskih objekata.

Radi se na rekonstrukciji infrastrukture te izgradnji i obnovi rekraacionih mjesta.

20.05.2006.

U maju,u maju......

Malo slobodnog vremena a puno toga da se uradi...ali ipak se stigne ponesto.....Kisa pada vec nekoliko dana bas kao da je kasna jesen,ali ipak bolje sada nego kad ne treba.....U maju ili vec pri kraju traju uveliko i pripreme za naredne godisnje....hehehe posebno za nas koji smo malo dalje i koji idemo jednom godisnje.....Denijal nam je vec odavno dolje,nadam se da se dobro provodi....Eh,provod vecina nas ide da se jos vise naradi a jos manje odmori....ali nije vazno idemo u Bosnu....pa kud puklo da puklo....Vec u augustu postaje polupusto,barem sto se tice moga komsiluka ili onoga sto je preostalo od komsiluka,jer mnogi su ubijeni od strane te cetnicke horde....U maju,u maju mnogo je uspomena koje su urezane duboko negdje u dusi.....ali o tom nekom drugom prilikom.....Za sviju vas koji ovdje zavirite veliki Selam i pozdrav saljem......Do iduceg puta......

07.05.2006.

Okrutna sudbina jedne starice......

Osamdsetjednogodišnja Fadila Jakupovic, izbjeglica iz Kozarca koja je trenutno nastanjena u Sanskom Mostu, uskoro bi se mogla naci na ulici nakon što je opcinska vlast umanjila sredstva za placanje alternativnog smještaja u kojem trenutno boravi.

Starica u poslednje tri godine živi u ljetnjoj kuhinji u Kljuckoj ulici na broju 62, koja je vlasništvo gradanina srpske nacionalnosti. Problem je nastao nakon što je opcina umanjila sredstva za placanje alternativnog smještaja osobama koja imaju na njega pravo.

“Gazda je rekao kako cu uskoro morati napustiti smještaj. Do sada sam placala stotinu maraka mjesecno za boravak, a sada od opcine dobijam svega pedeset maraka da platim kiriju. Kud cu i šta cu ne znam ni sama, jer se za pedeset maraka boravak ne može nigdje naci.”, kaže starica.

Dodaje kako živi od skromne socijalne pomoci koja iznosi svega pedeset maraka mjesecno. “To nije dovoljno ni da platim troškove struje i vode.. Pomažu mi ljudi iz humanitarnih organizacija, koji mi donose lijekove i druge potrepštine.. Da nije njih vec bih bila na onome svijetu.”, istice Fadila.

Ova starica se hrani u javnoj kuhinji koja funkcioniše u sastavu nevladine organizacije “Feniks” i dobija svega jedan obrok dnevno.

Fadila se nikada nije udavala, a sve do rata je živjela skupa sa sestrom koja je u meduvremenu preminula. Njena kuca u Kozarcu je porušena u ratu i nije obnovljena. “Ja sam vec godinama teško bolesna i nisam mogla obijati pragove organizacija koje su obnavljale kuce. Nisam imala nikoga da se zauzme za mene.”, dodaje na kraju Fadila.
Ovaj tekst je preuzet sa (http://www.kozarac.org/).....
Do iduceg puta ostajte mi zdravi i veseli u ovim lijepim proljetnim danima......

30.04.2006.

Praznik rada "Prvi Maj"

Eh kako je to nekada bilo.....Sa nestrpljenjem se iscekivao taj dan.....Pripremanje raznja,trazenje janjadi i banjalucki nektar....Mnogi Kozarcani koji ovo citaju sigurno se i prisjecaju onih proslava Prvoga Maja....Stare Pilane,Mrakovice,Debelog Brijega i ostalih mjesta oko Kozarca....Na Staru pilanu se pripremalo vec od ranih jutarnjih sati da bi se obezbijedilo pogodno mjesto....Najljepse je bilo ako stignes rano i nadjes mjesto uz Starenicu....Pivo i sokovi idu u rijeku a vatra se lozi uz rijeku,janje na razanj i polako okreci....Uvijek su djeca ta koja su imali najtezi dio posla dok su stariji vec polako poceli da teferice......Sve se polako izmice i pozaboravlja,samo lijepe uspomene ostaju.....Nije lako ni okrenuti i zaboraviti sve to sto je covjek prozivjeo,kao ni obicaje i to lijepe za koje kazem da su za mene i vise od toga.....Upravo se cujem sa sestrom koja zivi u Njemackoj sa svojim suprugom i troje prelijepe djece....I to je jedan lijep osjecaj....U zivotu su dobro uspijeli,ali sve svojim zalaganjem i trudom.....Kada je dobar brak i lijepa sloga onda ne obicava biti nekih velikih problema,pa tako i u njih.....I ja se malo udalji od teme ali ipak "Sretan Prvi Maj praznik rada"svima vama kojima je on praznik....Do iduceg puta sve vas puno pozdravljam i nadam se da mi ne zamjerate sto se ovako rijetko javljam......


23.04.2006.

Nesto malo na brzinu

Najzad lijepo vrijeme ovdje u Sweden i odmah manje vremena za kompjuter kao i za blogg.....Ma i teren me malo opteretio tako da ne stignem puno toga da uradim....Nadam se da mi necete uhatoriti....Subota i nedjelja brzo prodje ne stigne se covjek ni odmoriti.....Danas su se i mnogi vratili iz Bosne,mislim na one koji su imali prilike da odu tamo preko uskrsnjih praznika....Blago njima....A evo i Aldin me vuce da idem s njim napolje,naucio da kaze lopta i sad citav belaj.....Hehehe sto se mora nije tesko....Ujedno zelim prijatelju Denijalu sretan i hairli odlazak u Bosnu....L u nj i zelim sretan rodjendan i da joj se zelje ostvare....Za sada toliko a sada idem malo do vas pa do iduceg puta ostajte mi zdravo.....

02.04.2006.

Familija

Kao sto kazu "Ko ce o cemu,vojnik o skracenju,kurva o postenju a ja opet o "Logoru".......Posto sam sada kuci samo preko subote i nedjelje i nemam pristupa na internet tamo gdje radim,jedino mi preostaje subota i nedjelja.......Sve je u redu,dobar posao,super smjestaj i dobre radne kolege ali nedostaje mi familija i to mnogo.....ali sto se mora nije tesko.....I bas razmisljajuci o mojoj familiji misli mi odlutase opet u onu prokletu `92 god.Prokleti cetnici nisu imali milosti ni prema djeci ni prema zenama kao ni prema starima.....Tih prvih dana strpali su nas sviju u isti kazan,mislim u isti logor prethodno odvojivsi muskarce od zena i djece.......Mi muskarci bili smo zatvoreni u jedan dom,dok su zene i djeca bili u sportskoj sali......Bas u tom domu tih prvih noci cetnici su odveli sest mladica(Forici) da bi ih na najsvirepiji nacin ubili.....Eh,majku im cetnicku......Nakon par dana poceo je taj transport zena i djece prema centralnoj Bosni(u stocnim vagonima) ni sami ne znajuci sta ce dalje da bude......Nakon par takvih transporta dosao je red i na moju familiju tj.zenu i malu kcerku koja jos nije bila napunila 3 god.Kao da sad gledam,stajali su u onoj masi izgubljeni i nemocni od gladi i straha.....Na neki nacin sam uspio da se proguram do njih da bih se oprostio......Gledavsi u njih ni sam ne znajuci da li cu ih ikada vise vidjeti u nemogucnosti da bilo sta uradim .....Pokusao sam malo da uzmem u narucje malu kcerkicu ali kao da je znala da je sigurnije u majcinom narucju, nije htjela da mi pruzi rucice......Prije toga neko iz mase mi je dao komad bajatog kruha koji sam ja dao njima da imaju u putu....I poceo je pokret prema tim vagonima,ostao sam tu kao i mnogi gledajuci za njima sa ocima punih suza i sa mislima"Boze mili da li cemo se ikada vise sresti"....I krenuo je voz prepun nemocne djece,zena i staraca tamo negdje gdje ce mozda biti bolje??????Tih dana osjetio sam koliko mi je nedostajala familija,a najgore su noci strepeci od cetnicke horde,ociju otvorenih do duboko u noc razmisljajuci "Gdje su,jesu li dobro,da li su zivi" i tako u nedogled docekavsi i jutro u istim mislima......Tek nakon raspustanja logora i susreta sa familijom ovdje u Svedskoj saznao sam mnogo vise o tim mukama koji su morali proci da bi stigli na slobodnu teritoriju BiH.....Jedna od muka je i ova....Zaustavivsi se tamo negdje oko Doboja,kcerka je trazila malo vode uz ocajni plac,cuvsi to jedan cetnik je pruzio hrdzavu konzervu sa mutnom vodom da se napije....Od tada poceli su bolovi u stomaku da bi na kraju od iznemoglosti pala u nesvijest....Nakon dolaska na slobodnu teritoriju odmah su ih preuzeli nasi borci,kcerku su odmah stavili u auto da bi je odvezli u bolnicu....Zena nije nista znala za nju,nakon dva dana obavijestili su je da je jos kriticno ali da ide na bolje...Dijagnoza "Trbusni tifus"......Sve te misli i sjecanja duboko su urezana u dusama mnogih od nas i tesko je izbrisati to....I ja se raspisa ali eto kao sto rekoh svak o necemu......Sve naj do iduceg puta........

18.03.2006.

Sjecanja

""Nisam mogao a da ne prenesem ovaj tekst na blog a koji sam preuzeo sa http://www.kozarac.org/index.php....
A jednu lijepu i tuznu pjesmu mozete procitati ovdje
Bila je visoka, plava i imala najslabiji stisak ruke koji pamtim. Njena nervoza bila je posljedica silovanja koje je pretrpjela na pocetku bosanskog rata, kada je imala samo 15 godina. S tom djevojkom – cije ime necu spominjati – razgovarao sam u Zenici. Ispricala mi je kako je bila medju prvim bosanskim Muslimanima koji su na vlastitoj kozi osjetili kampanju kasnije nazvanu “etnickim ciscenjem”.
Iz sela su je odvele paravojne jedinice Zeljka Raznatovica – poznatijeg kao Arkan – nakon cega se prikljucila hiljadama bosanskih Muslimana koji su prebacivani iz jednog sela u drugo. I dok drugi kampanju etnickog ciscenja pamte kao nemilosrdnu i dobro organiziranu akciju, ova Muslimanka sjeca se samo kaosa i toga kako snage bosanskih Srba nisu znale sto ciniti s desetinama tisuca izbjeglica koje su predstavljale izravnu posljedicu njihovih napada.
Nakon nekoliko dana provedenih na okupu, muskarci i mladici bili su odvojeni od zena i staraca. Oni ce kasnije biti poslani u zloglasne koncentracione logore, formirane u sjevernoj Bosni. Zene su pak bile potrpane u autobuse, koje su potom odvezli srpski vojnici. Ali su se vozila – bez ikakvog prethodnog plana – zaustavila nadomak sume, daleko od bilo kakvog naselja. Stiglo je naredjenje da se ceka.
Cekanje je trajalo nekoliko dana, a onda su uslijedila silovanja. Vojnici bi se setali po autobusu, birajuci zenu – obicno tinejdzerku – koju su potom odvodili u sumu i seksualno je zlostavljali. Strahujuci za svoju kcerku, majka joj je lice pokrila prasinom s poda, dok joj je starica koja je sjedila nedaleko od nje dala maramu. Tako bi se ona, kada bi vojnici usli u autobus i poceli traziti djevojke, pritajila u nadi da nece privuci njihovu paznju.Prijevara je uspjela – mada je to za posljedicu imalo citave dane bez hrane i s vrlo malo vode (u uvjetima sve vece vrucine).Najzad su autobusi pokrenuti s tog mjesta. Zaustavili su se tek u sumrak, u jednom opustjelom muslimanskom selu, gdje su kuce vec bile opljackane, a njihova vrata sirom otvorena.Tada se vise nije moglo pobjeci. Vojnici su postrojili zene duz svakog autobusa – tako da vise nije bilo nade da ce se one mlade i lijepe moci prerusiti.Djevojka je bila izvedena iz stroja i odvedena u jednu od kuca. “Sjecam se da su odvodjene i druge zene, odveli bi jednu djevojku u jednu kucu, a drugu u neku drugu”, prenio mi je prevodilac njene rijeci.Vojnik s bradom, star otprilike koliko i njen otac, odveo ju je u spavacu sobu. Rekao joj je da se skine i najavio da ce je silovati, te da ce – ukoliko se bude opirala – dobiti batine.Ucinila je sto joj je bilo naredjeno. On je nakon toga napustio sobu, ali joj je rekao da ostane gdje je. Nekoliko minuta kasnije stigao je drugi vojnik, i ponovo se desilo isto. Onda je dosao i treci. Najzad se ponovo pojavio prvi vojnik. Nakon sto ju je jos jednom silovao, poceo je da joj prica.
“Rekao mi je da je razlog zbog kojeg me je silovao to sto su njegovu suprugu i kcerku silovali Muslimani”, rekla je ona. “To nije bilo istina – rat je tek bio poceo. Kada se to moglo dogoditi?”
Na osnovu postojecih izvjestaja, pokazuje su da su ovakva silovanja u Bosni zapravo bila uobicajena tokom tog dugog ljeta 1992. Pokazalo se, doduse, da su reportaze o “logorima za silovanje” bile lazne, ali je seksualno zlostavljanje zaista bilo vrlo rasireno i sistematsko.
Zapovjednici nisu izdavali takva naredjenja, ali su dosadasnja sudjenja pokazala da se podrazumijevalo da ce karakteristicna vrsta ljudi, koja je ulazila u sastav raznih paravojnih jedinica, tumarajuci naokolo, pozeljeti sebi dati oduska.
Za prosjecnog pripadnika paravojne jedinice – koji cesto nije ni bio iz Bosne, nego iz Srbije – rat je predstavljao savrseno opravdanje za zabavu, vatreno oruzje, unistavanje stvari, bogacenje pljackom, ali i za seksualni odnos sa zenama koje na tako nesto pod normalnim okolnostima nikada ne bi pristale.
Nakon posljednjeg silovanja, vojnik s bradom joj je naredio da se obuce i zajedno s njim izadje iz kuce. U tami je mogla zapaziti nijeme konture drugih silovanih zena s kojima je zajedno i vracena u autobus.
Ponovo je bila sa svojom majkom – zene su potrpane u autobuse, da bi potom bile odvezene.
Bilo je vec jutro kada su se autobusi ponovo zaustavili. Ovoga puta su se nasli u nekom cudnom predjelu, u kojem – usprkos brdima i drvecu – nije bilo nikakvih znakova zivota. “Naredili su nam da izadjemo iz autobusa, pokazali nam pravac i rekli da idemo”, prisjetila se ona.
Tako je pocela posljednja etapa njenog iskusenja. Zene su formirale kolonu i krenule putem koji se pruzao medju brdima. Vrucina je bila velika, a one gladne i zedne. Ali su strahovale, ne samo od povratka, nego i od zaustavljanja. “Samo smo nastavile hodati. Ljudi su bili zedni. Starci su padali”, rekla je ona.
Sutradan se, iscrpljena i ocajna, zajedno s majkom nasla u prednjem dijelu kolone – kada su u daljini ugledale usamljenog vojnika.
“Trcao je k nama”, rekla je ona. “Nista nisam shvatila sve dok nisam vidjela da oko glave nosi zelenu maramu.”
Bilo je to na samom pocetku rata, kada vojska bosanske vlade nije imala ni prave uniforme. Zelena marama ukazivala je na to da je covjek koji je nosi Musliman. To je znacilo da su zene stigle na lokaciju koja je bila pod kontrolom vlade.
“Kada nas je spazio, bio je sokiran”, prisjetila se ona. “Nije znao sto da radi. Trcao je od jedne do druge zene, pokusavajuci pomoci, ali nas je bilo tako puno.”
Srecom, po ovu zrtvu sve se zavrsilo na najbolji nacin. Njena majka je prezivjela rat, a kasnije su se sastale i s ocem.
Uslijedio je i psiholoski oporavak u centru za zrtve silovanja u Zenici, koji je osnovala jedna njemacka dobrotvorna organizacija.
Radnici tog centra tvrde da su zakljucili kako su vojnici-silovatelji smatrali da seksualno zlostavljanje predstavlja kaznu koja je za njihove neprijatelje gora od smrtne – te da su racunali s tim da ce izmucene zrtve biti izopcene iz drustva.
Malo kome od njih to se zaista i desilo. Muzevi i mladici uglavnom su im ostali vjerni i cak su pristajali na zahtjeve zenicke organizacije da vise mjeseci budu po strani od samog centra, kako ne bi izazvali strah nekih od zena koje su jos uvijek bile pod djelovanjem traume.
Nasa djevojka nije imala decka koji bi je posjetio. Ali ima obitelj koja je voli. Nadajmo se da ce i to biti dovoljno.....

12.03.2006.

Zzzzimaaa

E pa ova zima bas presla u dosadu....Napolju hladno uvijek ispod nule a i snijeg se vise ucrvao...Proljece....pa proguraj se malo naprijed....nadam se da ce uskoro i da grane....

11.03.2006.

Nema te vise Slobo....

Crkavaju jedan po jedan....Sjeme im se zatrlo....

02.03.2006.

Smrdljive spodobe

Upravo zavrsi emisija na BHtv1 o zlocinima koje su uradili cetnici na prostoru BiH...Koliko mrznje covjek moze imati da bi mogao takvo nesto da uradi....Silovati djevojcice od 10-12 godina i to na takav svirep nacin,muciti i ubijati cisto iz zadovoljstva....Sjecam se te proklete 92`g...Bili smo u logoru kada nas je probudilo divljacko urlanje cetnika i plac djevojcice koji je pratio uzaludno moljakanje majke...Culi smo sitni glas koji je vikao "Aj majko nedaj me"kao i majcin koji je vikao "Uzmite mene samo nju ostavite"...Ali nista cetnike nije moglo pokolebati u njihovoj namjeri...Radili su ono sto su htjeli...Bili smo bespomocni...Pomoc jadnoj djevojcici nije dosla...Silovali su je ta divljacka spodoba...Sigurno su i oni imali djecu te dobi ali o tome sigurno nisu ni razmisljali ili nisu imali cime da razmisljaju...ta divlja i odvratna stvorenja...Sta se desilo dalje sa djevojcicom i majkom ne znam...ali znam, ako su zivi da im je to duboko urezano u dusu...i da ce mrznju prema njima nositi do kraja zivota...Ovakvih i slicnih primjera bilo je po citavoj BiH...Fuj prokleti bili ti smrdljivi cetnici....

24.02.2006.

Pogledaj...

Evo guma ti je malo poprazna....Eh moj Aldine....

21.02.2006.

Balkanski Monstrum

Zamisljen si stari cetnice,sigurno se mislis "Kako da ih prevarim"...Da li su ti odbrojani dani ili je samo spekulacija od strane medija...Ostaje nam da vidimo...Koliko je majki zaplakalo,koliko je djece trazilo svoje najmilije bez ikakvih rezultata...Sigurno se pitas "Jesam li morao tako" ali takvima kao ti savjest ne igra nikakvu,ama bas nikakvu ulogu...Sta da kazem jedino da ti porucim"Dabogda ti se zatro sav trag a tvoji najmiliji docekali istu sudbinu kao i mi mnogi"...Tesko je rijecima opisati jednog monstruma kao sto je Mladic,Karadzic i mnogi drugi....

13.02.2006.

Kome treba sve ovo

Nekome kome ni vjera ni familija ne znaci nista podigao se da se sprda na racun drugih,a takvih ima to sami znamo u svakom narodu i u svakoj religiji....Ali doklen idu granice svega toga omalovazavanja i sprdanja na racun drugih....Da li je Islam i Muhammed A.S nesto sto bi covjek mogao da se poigrava kako hoce....Da li je vjera koja je nesto veliko za sviju nas postalo za nekog stvar za ismijavanje...Ne dragi prijatelji ni u kakvom slucaju ne odobravam takve postupke a pogotovo ne od neke sake jada koja ne zna sta im je vjera i porijeklo...Svakako ne odobravam ni palenje zastava kao ni rusenje objekata koji su za javnu namjenu niti bilo kakav teror na stetu samih ljudi i vjere...Ne treba nam to,jer uvijek ima bolje od boljeg....Ljudi fanatika ima svugdje,a sto je najgore da poneki i uspiju u svojoj zloj namjeri....Cudim se samo kako ih nije sramota jer uvijek je gubitnik onaj koji sam to izazove,barem se dosada pokazalo... ¤¤KOZARAC je polako krenuo ka putu da bude nesto vece tj.Opstina....Hoce li se u tome istrajati ostaje nam da vidimo jer dug je to put a bogami i velika odgovornost za onoga koji se bude prihvatio da vodi sav taj postupak do kraja....Izgradjen je toliko da se skoro i nema sta izgradjivati,mada 70% svih tih gradjevina i kuca stoji veci dio godine prazno....Ali valja pokusati pa sta bude da bude....Nadati se barem....

06.02.2006.

Malo javljanje

Evo posto dodjoh sa terena popih kahvu,sjedoh za ovo cudo da vidim sta ima....Nadam se da ste svi dobro....Uh smrzo sam se gore gdje smo radili,ma najgori je vjetar koji probija kroz kosti....a i snijeg....Tek kad covjek bude odsutan nekoliko dana vidi koliko mu familija nedostaje pogotovo ako nije navikao ali se mora....a sto se mora nije ni toliko tesko....Cujem se cesto sa rodjakom u Bosni i malo kada da cujes nesto dobro....uvijek ono (umro ovaj ili ona,nastrado ovaj,desilo se ovo ili ono i tako),ali sta ces takav je zivot.....nebi ni valjalo da je sve dobro....A sada idem da vas malo citam pa do slijedeceg puta drzite se........

29.01.2006.

NOVA GODINA

Sretna vam Nova 1427 Hidzretska Godina....

20.01.2006.

ρ υ н α я ι נ α

Nevrijeme kao da ne misli da stane,puharija sa sviju strana,snijeg na pojedinim mjestima napravio velike nanose dok ga na drugom mjestu haman i nema.Sada udje u kucu ozebao ko mis,razgrcao snijeg mada sam to uradio kad sam dosao sa posla ali opet nanijelo....Nadam se da ce veceras da malo ublazi jer pocelo je malo da pretjeruje.Ceste su klizave tako da nema bogzna ni kakve furtutme sa autima,nema ni naroda inace mi obicava Forman doci petkom ali ga malo omela ova zihmerija....doci ce mozda kasnije....Ma da vam pravo kazem malo se i narod uvukao u sebe samog,haman pa niko nikom i nejde ili se ja mozda tako umisljam....Kao da poprimamo sve vise ove stranjske obicaje pa ko velimo hajde da se i ponasamo kao i oni sami....E bogami kod mene nije tako,volim moje obicaje,volim moje komsije volim ujutro popiti ibrik kahve pa makar i na posao zakasnio,a kod mene se jos uvijek melje i pece kahva bas po onome nasem obicaju(zagrijes ibrik i kahvu i onda zalijes i cekas da cvrkne)pa nek prica svak sta god hoce ali kod mene je tako....Na stolu su uvijek jela bosanske kuhinje kao sto su: kvrgusa(livaca sa pilecim meso),kljukusa(komadana livaca prelivena sa kajmakom i mlijekom plus sitno nasjeckani bijeli luk),cilbur,bosanski lonac,podkriza i drugo naravno sve ukusno i lijepo...Ma i mi smo Bosanci samo sto smo daleko od Bosne ali niko nam ne moze na to zamjeriti....Ih, zamjeriti zato sto zivimo od godisnjeg do godisnjeg i sto gledamo kad krenemo da sto prije stignemo....A potrosi se bogami i pofino dole,ne moze niko reci da se ne potrosi,za te pare se moze dobro provesti i u Turskoj i Spaniji ili bilo gdje drugdje....ali jeli to to....e nije bogami niti ce ikada biti....I gripa nam polako izlazi iz kuce i odmah se lakse dise....Uh i ja se sada rasprica,pa treba nesto i za drugi put a do tada ostajte mi zdravo i veselo.....

20.01.2006.

¤¤¤¤Prvo sisanje¤¤¤¤

Inace su nemirna kada se sisaju ali Aldin je bio kao pravi momak....Sjedio je i cekao dok se ne zavrsi to prvo sisanje....

17.01.2006.

Evo me opet...

Selam vam....Evo me ,napokon dobih i ja malo ovo cudo u ruke pa reko da stavim koju rijec....Eh djeca ne mozes od njih na red doci ali neka ih da nam ih bog pozivi dugo...dugo....Steglo malo i ovdje u Svedskoj ali nije ona zima koja zna da bude,mozda je i bolje....Eh bolje,a gripa djavo je odnijo napala nas sviju,te nekakav kasalj nemozes predahnuti....Ali tu je limun i bijeli luk...smrdi...pa neka smrdi samo da ovo prodje.....hehhehehe....Ali akobogda jos malo i izacemo i iz ove zime i onda je vec lakse....ili....Skoro dosao od komsije,stalo mu grijanje a mala djeca....Skoro je kupio kucu pa nije bas upucen u takve stvari (sistem pun zraka) ali ipak sve se dobro zavrsi....Cudno Cana ne ulazi na Msn otkako je bio kod mene za N.Godinu,sigurno je opet nesto uprskalo....KOZARAC....pa sta da vam kazem,cujem se sa rodjakom koji je dole i kaze da je vrijeme tek-tako,ma svugdje isto....A sto se tice novina iz Kozarca,pa ima ih podosta ali ja mislim da je ono o Vatrogasnom najbitnije....Dok nam kuce po Kozarcu i okolini gore odnoseci cak i zivote,na mjestu staroga Vatrogasnog D. iznikla je autopraona koja "uljepsava" Kozarac a i nas,ali neka nas ...... .. kao sto kaze Emir.....Kako prodje Nova Godina tako se namaknu i tema (godisnji i Bosna) kao sto je "Kad ides","Kupio sam to i to" itd...Eh,vrijeme cini svoje,a bogami ovdje nekako prohuja nabrzinu ili mi se tako cini,tko ce ga znati......Selamim vas sviju......

09.01.2006.

¤¤¤¤BAJRAMSKA CESTITKA¤¤¤¤

Kako vrijeme leti,evo stize nam i Kurban Bajram pa povodom ovoga velikoga Muslimanskog praznika zelim svim ljudima koji ovaj praznik slave ¤¤¤¤BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN¤¤¤¤
¤¤¤¤Neka vam ovaj Bajram donese zdravlje,srecu i veselje i neka vam Allah podari sve sto nemate a zelite i sacuva sve sto imate a volite¤¤¤¤

07.01.2006.

Krenulo nas....

Kao sto Lunjo kaze bas nas krenulo sa rodjendanima....Danas 07.01.2006 pune godine naseg Rapana Arnes i Canina ljepsa polovina Emirka....Zelimo im sve najljepse i jos mnogo takvih da docekaju....

03.01.2006.

Na pocetku Nove 2006

Eto i to prodje,docek i ispracaj....Cana mi je bio i otisao,skupila se familija,ali eto sve sto je lijepo kratko traje....Sad nam valja dobro zapeti i nesto para skupiti pa na ljeto akobogda za Bosnu...Nova nam donese dosta snijega a bogami i hladnoce jer duboko je ispod nule ali izdrzacemo mi to....
Pozdrav vam svima.....

25.12.2005.

SRETNO U NOVOJ 2006

Svim ljudima katolicke vjeroispovijesti zelim srecan Bozic..........
A naravno svima vama koji ovdje zavirite zelim srecnu i uspjesnu nastupajucu 2006g....
¤¤¤¤I od srca vam selam svima¤¤¤¤

21.12.2005.

ALDIN

Nema mira nigdje....Hehehe

21.12.2005.

Kako danas tako i sutra

Evo me opet pa reko da nesto i napisem.Skoro sam pricao sa Silom.Tuzi se boli ga rana od operacije ali kako i ne bi nakon svega.Jos nije poceo raditi ali kaze da ima planove otvoriti firmu i to neku gradjevinsku a ja mu kazem pusti bolan gradjevinu i tako si skoro bez kicme ostao.Ako vec hoces onda gledaj nesto gdje neces puno raditi.Sjetih se Cane i njegovih rijeci ;Bolje u hladu za dinar nego na suncu za dva; pa mozda je i tako samo da mi je naci toga ko bi mi placo taj dinar.A ti Sile ako mislis otvarati firmu onda otvaraj sad ili nikad jer godine nose svoje,ali racunaj i na to da je onda i puno vise obaveza i manje slobodnog vremena.Prosle sam godine vidio i Armina Kineza pustio bradu do prsa i kaze da je postao vjernik a ko ce ga znati.Dobri smo prijatelji bili ali sad je u Australiji tako da nemamo kontakta.Cana mi se nesto izgubi ne znam gdje ode,mozda je i zaboravio da sam ja na drugoj strani ali sta ces desava se.Mnogi odose u Bosnu a zovu i mene,e moji jarani daleko je Bosna, samo kad se sjetim kad krenemo pa nikad stici, ali ipak jedan od najdrazih trenutaka, jer znam da cu stici akobogda.Eh BOSNO,BOSNO da je bog dao da rata nikad nije bilo ne bi se ni mi po bijelome svijetu ovako rasuli vec bi u rahatluku kod svojih kuca bili.Ali to je ono da je babi ona stvar nebi ni bila baba.Cekam da se Cana vrati da prozborimo koju ako se vrati ili sjeti a ti Sile sad ili nikad!!!

16.12.2005.

ZIDARI I KUHARI

-Gdje si Sudo...
-Evo me, a ti...
-Pa tu sam...
-Sta se radi...
-Nista posebno...
-Ides li dole za Novu Godinu...
-Eh isao bih ja da ima vise slobodnih dana...ali *ebiga mozda iduce godine ali na ljeto sigurno...

Ovako pocinju danasnji razgovori pred ove novogodisnje praznike......Mnogi se vec spremaju a neki su vec i otisli a ja bogami ostajem tu u Sweden....Ne moze se,jer obaveze a i drugi faktori su tu koji odlucivaju, pa sad boze moj ko moze a ko ne moze pa i njemu je dobro....Bio sam jednu zimu prije dvije godine,pa bogami mogu da kazem da smo se smrzli...Nisu ni sve kuce uradjene cakum-pakum pa da grije svugdje...najgore zbog djece nisu navikla da samo u jednoj sobi lozis...a ostale kao zamrzivac...Dok smo nasli grijalice vrijeme vec za nazad....A i kuce vala zidane sve na brzinu tako da nedostaje mnogo toga a i kako ne bi kad ih zidaju majstori koji nemaju pojma...jer ja sam rekao jednom "Kad smo docekali da nam zidari rucak prave a kuhari kucu zidaju" nema od toga nista....Zali boze para, kao da se u vrecama grabe...ali nema toga nigdje,bogami se radi i po 12 sati i to tesko...Ipak svakom svoje a meni moje jer malo ih je koji ti dobro misle ali ima ih...Nesto mi nema Cane ima vec nekoliko noci ali valjda ce se javiti..............

13.12.2005.

¤¤¤¤Neko puni godinu dana¤¤¤¤

Godina dana brzo prodje jer tacno 14.12 2004g. rodio se nas ALDIN...Hehehe velik momak vec....14.12.2005g. je veliki dan za njega a bogami i za nas jer toga dana puni tacno godinu dana...Eh mali lopuza,prohodo pa sad mu sve novo,sve bi da okrene,prevrne i uvijek trka za njim...
¤¤¤Dragi nas ALDINE srecan rodjendan i lijepo djetinjstvo zele ti:
tata,mama i sestre, Anita i Anela¤¤¤

12.12.2005.

Lijepo,nego sta

Listajuci starije postove pronadje i jedan komentar od nase Kozarcanke Naske a na koji nisam odgovorio,a izmedju ostalog ostavila mi je i jednu predivnu pjesmu.Mislim da ce joj biti drago da i drugi imaju mogucnost da istu procitaju...Hvala ti Naska...Prenosim njen komentar i pjesmu....

@Naska:-Sellam..daus lijepo si ovo sve uredio i textovi mi se svidzaju a pogotovo ova pjesma svaka ti cast.
Evo i jedna moja pjesma o Kozarcu koju sam napisala 30 07 1998 na dan kad su nasi Kozarcani prvi put usli u Kozarac sa radnom opremom da ciste nas grad, meni je bilo drago a u isto vrijeme bila sam i zalosna jer ja nisam mogla da im se pridruzim.

¤¤KOZARAC¤¤

Broje Kozarcani
dane i noci,
kad ce u svoj
Kozarac doci.

I Kozarac
trpi svoje rane,
cekajuci bolje
i sretnije dane.

Kozarcani
da mu se vrate,
da ni oni
po svijetu nepate

Sest godina
Kozarac tuguje,
od danas
Kozarac sam nije.

Dodzose Kozarcani
da ociste svoj grad,
bez Kozarcana
Kozarac je pravi jad.

Kozarac vise
sam nece biti,
Kozarcani ce
u njemu i ostati.
...AMIN...

Naska, 04/12/2005 09:26

08.12.2005.

HAPPY BIRTHDAY

Danas je 8.12.2005, a 8.12.1993 rodila se nasa ANELA.Danas puni tacno 12 godina,jeste 12 godina a akobogda jos mnogo takvih da doceka...
¤¤¤Srecan rodjendan zele ti tvoji najmiliji¤¤¤

05.12.2005.

Oni davni skolski dani

Kad vec nacu temu pa i da malo dopunim...Skolski dani i to iz osnovne...Slika mi jos uvijek treperi ispred ociju...skola...drugari i drugarice...ucitelji i nastavnici...skolsko dvoriste i djecija graja...Iz komentara jednog od moje generacije sjetih se mnogih koje sam vec skoro zaboravio:Huse,Vejsil,Kiko i drugi.Vragolani smo svi pomalo bili a i zato smo dobijali neko vise neko manje(prut po prstima,linijar po ledjima ili dnevnik u glavu).Nevenka zvala se nastavnica istorije,pozamasna plavusa bez familije ali koja je nije ni zeljela jer je takva faca bila.Nekako je najvise mene i Silu progonila,uvijek nas dvojica na neki nacin budemo glavni krivci.Sjetih se,trebali smo imati fizicko i tako smo spremajuci se iz ucionice da idemo na skolsko igraliste dobacivali loptu jedan drugom...I tako igrajuci isli smo hodnikom i ispred jedne ucionice pojavi se ona...Nevenka...Lopta je vec bila u zraku i za cas, vec je udarila u njenu glavu...Odmah je bez razmisljanja pokazala na nas dvojicu dreknuvsi "Kod direktora",eh da je samo to u pitanju...slijedio je i ukor razrednog starjesine koji nije bio bas prijatan...Kako u skoli tako i na putu do kuce...trazili smo prazne kartonske kutije i u njih trpali kamenje ali smo gledali uvijek da postavimo nekom nastavniku koji nas nije trpio,tako je i bilo tad...Stavili smo tako tu kutiju za jednog Kacevendu ali je za nesrecu naisao Eljo...zatrkao se...i ...bummm...Prostro se kao vreca po trotoaru,a mi trk da nebi sta posumnjao,inace bi fasovali...E lijepi dani naseg djetinjstva kad se samo sjetim...Mnoge vrsnjake je i rat progutao a mnogi su negdje daleko,daleko ni sam ne znam gdje....

03.12.2005.

Svega pomalo.........

Trka,zurba,zbrka i sve ostalo sto prati ove predbozicne praznike,satrase se ovi jadnici.Odoh danas u trgovinu a ono kao da se dzabe dijeli,kupuju se ti bozicni pokloni i kojekakve vragolije i mislim se koliko se para potrosi za nesto sto mozda nikad ni otpakovano nece biti.Ali neka to je njihovo i imaju svako pravo da uzimaju sto im je volja...Sinoc se cuh sa jednom skolskom jos iz osnovne skole,pa me povrati na te dane,dane djetinjstva i skolske drugare.Boze mili gdje su svi...Tale,Djoka,Zec,Sarac,Miki,Amira,Mirzet i drugi.A nje se sjecam vrlo dobro,mala i slatka,najljepsa u razredu i uvijek vesela.Sada je srecno udata i ima djecu kao i mi mnogi.Dug je to period od osnovne pa do sada ali ipak covjek se sjeca i to vrlo dobro jer lijepe su to uspomene...A Kozarac...Pa nista novoga osim onoga o cemu se polemika vodila jos otprije...Svako se izvlaci na svoj nacin:Te ja nisam znao,te ja ne znam,te ja ne mogu sam...Ista prica kao i uvijek,koja nema zavrsetka u stvari ima zavrsetak ali kakav,ne onaj koji mi mnogi zelimo vec onaj koji je zavrsava u svoju korist...Eto i u Prijedoru usvojise i novi grb grada,ma kakav grb, to je cista cetnicka kokarda.I slavu su usvojili kao praznik grada.Nasi nisu nista mogli da ucine po tom pitanju, kazu tako pa hajde da im vjerujemo.Ali ima i drugih institucija koje su na vecem nivou od skupstine opstine kao sto su:vlada R.S,vlada BiH ili medjunarodni predstavnik koji je u Bih i koji je glavna civija na prostoru BiH...Ali docice vrijeme kada ce oni to i ukidati i to vrlo brzo...Prijatelju mome Denijalu netko je kopirao stihove i stavio kao da su njegovi.Taj koji je to uradio je stvarno bezobrazan i bez karaktera, ali ima ih i takvih.Eto narode moj toliko za sada do iduceg puta,ostajte mi zdravo...

01.12.2005.

Vrijeme ubitacno

Kisa citav dan....
Usss kakvo vrijeme,nostalgija me ubija.Ceznja za Bosnom i Kozarcom sve vise raste kako godina odmice...Ali obaveze i posao ne dopustaju...Sad ce i to proci akobogda...Pozdrav narode moj....


Noviji postovi | Stariji postovi

KOZARAC-MUTNIK
<< 11/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

Weather Forecast
Kozarac.org
LINKOVI

Blogovi vrijedni citanja
CHAT KozaracMutnik

Chat-Tracara


N e r a l
Jasko
RUS
Blob
Bore oko ociju
Alko
katjusha
Knjizevna svastarica
Nesebicnost
Tuzna sudbina
Administrator
Dizajn pomoc


...slijedi nastavak______

"KOMENTARI"

Komentari sa uvredljivim i nepristojnim sadrzajem ce se automatski brisati.Hvala....

¤KOZARAC¤ bloggeri

Upisite se u knjigu gostiju

Zabava i download
Igrice
Slagalice
Igrice 01
PLAYTOY

Pisi na Arapskom




RUS


Firefox 2








Crveni Radio
























Slušate:
Crveni Radio







online
Racunajuci i tebe
260723

Powered by Blogger.ba