Bigoo.ws images for your blog

KOZARAC-MUTNIK

"Dosta mali da bi se gradom zvao ipak prevelik da bi selo bio" ¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤MOJ K O Z A R A C¤¤¤¤¤¤¤¤¤

04.02.2007.

BiH: VIDEO / Krivicno djelo zlostavljanja u sluzbi

Ništa

Trojica policajaca Sarajevskog kantona lišeni slobode!

Trojica policijskih službenika Sarajevskog kantona lišeni su slobode zbog sumnje da su počinili krivično djelo zlostavljanja u službi i predati su u nadležnost Kantonalnog tužilaštva, saopštilo je sarajevski kantonalni MUP.

Za službenike R.V (1975.), K.M (1977.) i R.N. (1976.) je utvrđeno da su 3. oktobra prošle godine fizički napali i pretukli Č.A (1980.) iz Sarajeva. Pretučeni Č.A., koji je poslije napada bio zbrinut u bolnici na Koševu, odbio je da podnese prijavu protiv napadača i da sarađuje sa policijom.

Njegova majka jučer je inspektorima Jedinice za profesionalne standarde predočila ljekarski nalaz o povredama njenog sina, kao i videosnimak na kojem je vidljivo da su te povrede njenom sinu nanijeli policajci.

IZVOR: rtvfbih.ba (Video "kerovi" opet funkcijonise)



Uprava policije MUP-a Kantona Sarajevo je pozvala građane da prijave na broj telefona 122 ili u najbližu policijsku stanicu svaki prekršaj ili krivično djelo koje počine policijski službenici.
26.01.2007.

Atak na bosanski ćevap

Preuzeto sa www.kozarac.ba




Tragom pisanja lista "Glas Istre", koji je u subotnjem izdanju donio priču pod naslovom "Udomljavanje pasa radi proizvodnje ćevapa?!", novinari Dnevnog avaza istraživali su navode ovog teksta, u kojem se bosanski brend stavlja u izuzetno negativan položaj.

Naime, list navodi da je Udruženje za zaštitu pasa "Snoopy" pozvao stariji muškarac i ponudio da uzme sve pse radi izvoza u Bosnu, jer bi tamo od njih pravili ćevape. Da je sve tako kako stoji u tekstu, informaciju je za Dnevni avaz potvrdila aktivistica "Snoopyja" Roberta Miletić.

O svemu ovome obavijestili su i Veterinarsku inspekciju i policiju.
Reakcije na ovakva pisanja i stavljanje u negativan položaj bosanskog proizvoda nisu izostali. Predsjednik Udruženja ugostitelja Sarajevskog kantona Sulejman Kapić nazvao je to atakom na ugostitelje i na sarajevski, bosanski ćevap.

- Bosna je po tome prepoznatljiva. Ko god dođe u Bosnu i Sarajevo, kaže da nije bio ovdje ako nije probao sarajevski ćevap. Opet se ponavljaju te nebulozne priče. Odgovorno tvrdim da sebi niko neće dopustiti tako što - rekao je Kapić za Dnevni avaz.

I sarajevske ćevabdžije reagirale su slično. Uposlenica ćevabdžinice "Hodžić" Hafija Branković bila je zatečena ovom informacijom i kazala je kako je o tome apsurdno uopće govoriti. Podsjeća da su veterinarske kontrole česte i da ne zna ko bi se uopće upustio u tako nešto.

Mirsad Selmani iz ćevabdžinice "Ilidžanka" prisjeća se da je i prije više od 30 godina bilo sličnih priča.
- Da ćevapi ne valjaju u Bosni, ne bi naši gosti iz susjedstva po povratku nosili kućama - izričit je Selmani.

Od portparola istarske policije Nataše Rogić Dnevni avaz saznaje da su provjerili vlasnika telefonskog broja, s kojeg je upućen poziv.
- Osoba je negirala da je uopće zvala, tako da nemamo elemenata za bilo kakvo službeno postupanje - kazala je Rogić, potvrđujući da se radi o muškoj osobi.

- Čuo sam za taj slučaj i nemam nikakav komentar. To je prava glupost i vjerovatno je da je u pitanju psihopata. Ne razumijem zašto i hrvatski mediji to uzimaju kao nešto ozbiljno. To je slučaj za psihijatriju, a ne inspekciju - kaže Nihad Fejzić, zamjenik direktora Ureda za veterinarstvo BiH.

Dnevni avaz

22.01.2007.

Bahrija jaci od medvjeda.

Preuzeto sa  http://www.kozarac.org/

Nesvakidašnji način da se privole slučajni prolaznici na čašicu pića, obrok ili kafu u ugostiteljskom objektu Ugar u istoimenom mjestu kod Skender Vakufa na obroncima planine Vlašić, umalo da nije tragično završilo po četiri i po godine starog Bahriju Forića iz Kamičana kod Kozarca.

Bahrijina starija sestra Albina (9) dio zimskog raspusta provela je kod rodice Emine i njenog supruga Steve u Skender Vakufu. Posljednjeg petka otac Adnan otišao je po Albinu kako bi se pripremila za početak novog polugodišta a po sestru otišli su Benjamin i najstarija Narcisa (14). Albina je bratu i sestri ispričala kako je sa rođacima vidjela pravog divljeg medvjeda koji se nalazi nedaleko pa su njih dvoje poželjeli da vide ovu atrakciju za koju se nerijetko «zakače» i stariji.

Odvezli smo se tamo u namjeri da djeca vide medvjeda jer nisam mogao odoljeti njihovoj molbi priča Adnan, ne sluteći kako će se ova posjeta završiti.

Medvjed u Ugru nalazi se u neadekvatnom kavezu, zatvoren u žicu koja se inače koristi za ojačavanje betonskih ploča prilikom izvođenja građevinskih radova. Djeca se nisu suviše približavala kavezu a ja i Stevo smo pričali i zajedno sa djecom gledali medvjeda, kazuje Adnan. Medvjed je vjerojatno ranije razrijedio žice i u jednom momentu provukao je šapu ka Bahriji.



Uspio sam viknuti «bježi Baki» ali medvjed je istovremeno kroz žicu uspio provući njušku i uhvatiti Bahriju. Nisam odmah vidio za šta ga drži zubima. Stevo je nekom letvom udarao medvjeda a ja sam pokušao iz medvjeđih kandži i vilice iščupati Bahriju.

Znam da smo jedva iz njegovih usta oteli Bahrijinu patiku a krv je liptala na sve strane. Otišli smo sa Stevom prvo u skendervakufski Dom zdravlja gdje je rana sanirana odakle smo upućeni u banjalučku bolnicu. Iz Banja Luke tražili smo da se Bahrija prebaci u Prijedor zbog blizine. U subotu su Adnan i supruga Fatima morali sa Bahrijom u Banja Luku kako bi se uradili potrebni testovi na eventualnu zarazu, nakon čega će Bahrija biti vraćen u prijedorsku bolnicu.

U ljekarskom nalazu načelnik hirurškog odjeljenja Tihomir Čoprka naznačio je da je Bahriji nanešena velika ujedna rana nanesena ujednom medvjeda iz kaveza sa Ugra na vanjskoj strani desne potkoljenice. Adnan i Fatima kažu da zbog veličine rane Bahriju najvjerojatnije čeka transplatacija tkiva na ujednom mjestu. Vidno potresene i uplašene sestre čekaju skoro ozdravljenje Bakija, kako ga iz milja zovu, kao i dedo Denijal i nena Asima. Adnan i Fatima vele da im je prioritet dječakov oporavak.

Adnan će ovaj slučaj naknadno prijaviti policiji a najvjerojatnije uslijedit će i tužba protiv «vlasnika» medvjeda koji se očito pored neadekvatnih, drži i u krajnje nehumanim uvjetima.

– Prvi povratnik --- Bahrija Forić je prva beba rođena u povratničkom naselju Kamičani kod Kozarca za šta je nakon rođenja brojnim poklonima nagrađen u prijedorskoj bolnici.

Sasvim je napredno dijete za 4,5 godine, ali još uvijek se ne odvaja od dude. Nije je dao čak ni medi. Na pitanje «ko je bio jači, ti ili medo», Bahrija glasno odgovara – medo.

Imajući sve okolnosti na umu, pobjednik u nesvakidašnjoj drami na Ugru posljednjeg petka je Bahrija Forić.

B. Ka.

18.01.2007.

Sretna Nova 1428 Hidzretska God.

Svim pripadnicima Muslimanske Vjeroispovijesti  zelim sve najbolje povodom 1428. HIDZRETSKE GODINE Muslimanska nova godina Muslimanska (hidzretska) nova godina pocinje 1. dana mjeseca Muharema hidzretke godine, kojom se obiljezava preseljenje Poslanika Muhammeda a.s. iz Meke u Medinu. Taj dan se proslavlja prigodnim vjerskim manifestacijama, ucenjem Ku'rana, pripovjedima, mevludima (hvalospjevima u cast rodjenja Velikog Poslanika a.s.) predavanjima, pa i nekim kulturnim priredbama prikladnim za tu svrhu. NOVA GODINA - Hidzretska Muslimanski vjernici danas, po lunarnom kalendaru, proslavljaju Muharema - Novu hidžretsku 1428. godinu. Muslimanski kalendar je lunarni, sa Mjesecevom godinom od 354 dana osam sati i 48 minuta, za šest minuta kracom od astronomske lunarne godine. Pošto je lunarna godina kraca od solarne za 11 dana, datum muslimanske Nove godine uvijek pada 11 dana ranije nego prethodne. Tokom tri dekade hidžretska Nova godina dogodi se u svakom godišnjem dobu i pada u bilo koji dan od 1. januara do 31. decembra. Muslimani se drže hidžre pri cemu je nulti datum 16. jul 622. godine sa daljim nizom lunarnih godina pa se ne uklapaju ni u julijanski ni u gregorijanski kalendar. Za preracunavanje datuma muslimanskog kalendara u datume gregorijanskog koriste se posebne tablice. Preseljenje Muhameda a.v.s. iz Meke u Medinu pripadnici islamske vjere smatraju jednim od najvažnijih dogadjaja islama i od tog vremena racunaju svoju eru - hidžru. Datum preseljenja, petak, 16. jul 622. godine nove ere, muslimani uzimaju za nultu godinu. Tog datuma 622. godine završava se mekansko, a zapocinje medinsko razdoblje razvoja islama znacajno i za samog Muhameda a.v.s. Pripadnici islamske vjere ne docekuju Novu hidžretsku godinu na nacin kako se to cini u Europi. Njen dolazak se jedino obilježava prigodnim vjerskim svecanostima.

14.01.2007.

Neko meni vrlo blizak danas je postala punoljetna

Danas neko puni 18 god.Povodom tog velikog dogadjaja nasoj Mireli zelimo od sveg srca sve najbolje.I jos jednom sve cestitke Mirela od:Aldina,Anele,Anite i naravno od dajdje i ujne....

07.01.2007.

Familija(jedan post iz prosle godine)

Kao sto kazu "Ko ce o cemu,vojnik o skracenju,kurva o postenju a ja opet o "Logoru".......Posto sam sada kuci samo preko subote i nedjelje i nemam pristupa na internet tamo gdje radim,jedino mi preostaje subota i nedjelja.......Sve je u redu,dobar posao,super smjestaj i dobre radne kolege ali nedostaje mi familija i to mnogo.....ali sto se mora nije tesko.....I bas razmisljajuci o mojoj familiji misli mi odlutase opet u onu prokletu `92 god.Prokleti cetnici nisu imali milosti ni prema djeci ni prema zenama kao ni prema starima.....Tih prvih dana strpali su nas sviju u isti kazan,mislim u isti logor prethodno odvojivsi muskarce od zena i djece.......Mi muskarci bili smo zatvoreni u jedan dom,dok su zene i djeca bili u sportskoj sali......Bas u tom domu tih prvih noci cetnici su odveli sest mladica(Forici) da bi ih na najsvirepiji nacin ubili.....Eh,majku im cetnicku......Nakon par dana poceo je taj transport zena i djece prema centralnoj Bosni(u stocnim vagonima) ni sami ne znajuci sta ce dalje da bude......Nakon par takvih transporta dosao je red i na moju familiju tj.zenu i malu kcerku koja jos nije bila napunila 3 god.Kao da sad gledam,stajali su u onoj masi izgubljeni i nemocni od gladi i straha.....Na neki nacin sam uspio da se proguram do njih da bih se oprostio......Gledavsi u njih ni sam ne znajuci da li cu ih ikada vise vidjeti u nemogucnosti da bilo sta uradim .....Pokusao sam malo da uzmem u narucje malu kcerkicu ali kao da je znala da je sigurnije u majcinom narucju, nije htjela da mi pruzi rucice......Prije toga neko iz mase mi je dao komad bajatog kruha koji sam ja dao njima da imaju u putu....I poceo je pokret prema tim vagonima,ostao sam tu kao i mnogi gledajuci za njima sa ocima punih suza i sa mislima"Boze mili da li cemo se ikada vise sresti"....I krenuo je voz prepun nemocne djece,zena i staraca tamo negdje gdje ce mozda biti bolje??????Tih dana osjetio sam koliko mi je nedostajala familija,a najgore su noci strepeci od cetnicke horde,ociju otvorenih do duboko u noc razmisljajuci "Gdje su,jesu li dobro,da li su zivi" i tako u nedogled docekavsi i jutro u istim mislima......Tek nakon raspustanja logora i susreta sa familijom ovdje u Svedskoj saznao sam mnogo vise o tim mukama koji su morali proci da bi stigli na slobodnu teritoriju BiH.....Jedna od muka je i ova....Zaustavivsi se tamo negdje oko Doboja,kcerka je trazila malo vode uz ocajni plac,cuvsi to jedan cetnik je pruzio hrdzavu konzervu sa mutnom vodom da se napije....Od tada poceli su bolovi u stomaku da bi na kraju od iznemoglosti pala u nesvijest....Nakon dolaska na slobodnu teritoriju odmah su ih preuzeli nasi borci,kcerku su odmah stavili u auto da bi je odvezli u bolnicu....Zena nije nista znala za nju,nakon dva dana obavijestili su je da je jos kriticno ali da ide na bolje...Dijagnoza "Trbusni tifus"......Sve te misli i sjecanja duboko su urezana u dusama mnogih od nas i tesko je izbrisati to....I ja se raspisa ali eto kao sto rekoh svak o necemu......Sve naj do iduceg puta........

05.01.2007.

Rahatluku nigdje kraja nema

Hehehehe,koliko puta sam cuo to:obecanje.Obecanje ludo radovanje.Budi dobar pa ces imati to i to.Kome neko podvaljuje muda pod bubrege.Hocemo nesto sto ni sami ne znamo da li ce opstati.Pa kome to treba.Meni sigurno ne,a vama,pa ne znam.Zar nije bilo dosta podjela za vrijeme rata,te ovaj je pobjegao prije rata,te ovaj nije bio u Travniku,te ovaj nije bio u logoru itd...Glupost je nastavljati dalje,ali ipak uspijeva.Nastava je prekinuta jos davne 92` ali jos uvijek se cuje skolsko zvono iz iste skole bas kao i prije.Ali nisu isti ucenici koji su u istoj skoli klupe zuljali niti su isti nastavnici koji su batinama djecu u red dotjeravali.Ne prijatelji moji, nista vise nije kao prije.Sada neki drugi redari u red skolu dovode.Pa zapitajmo se sami,nismo li mi ti koji smo Kozarac u red doveli i u stanje u kojem je sad.Pa jesmo i to podvlacim,to smo mi.A hasumluk ili bolje receno zavidnost,e to nam je slaba strana.Tesko nam je vidjeti da nas covjek uspijeva u necemu a da se ne upitamo "Pa otkud mu pare,ili kakvu je vezu imao da uspije tako daleko".Dovoljno je samo jedan da krene i da se hajka otegne do u nedogled.A u takvoj jednoj situaciji se ne biraju ni sredstva ni nacin da bi okaljali onoga na koga su se okomili.Dali je u pitanju kompleks ili nesto drugo u to nebih zalazio ali jasno se da uociti.Ona oholost i zavidnost se opet najavljuje bas kao pred rat.Kako reci cete,e pa ovako.Mnogi se sjecaju perioda par mjeseci pred rat kada se na sav mah pricalo o nastupajucem ratu i stanju u kojem smo tad bili.U mnogim mjestima je organizovano nocno patroliranje da bi se mogao narod upozoriti na moguci napad od strane cetnika.
Mnogi su se tada ismijavali tim nasim igranjem rata sjedeci uz bokal rakije i komad suhoga mesa.I tko je tada isao i igrao se takoreci rata,niko drugi nego oni koji su imali puno manje i u dzepu i u kuci.Pomislite samo koliko stotina hiljada maraka je propalo zakopano tamo negdje iza kuce i koliko zlata je ostalo nedirnuto tamo negdje a ne mogu se sjetiti oni isti koji su ga i zakopali.A sto ovo pricam,pa valjda nije tesko dokuciti bit ovoga.Sve te marke,zlato,masinerija i sta ja znam sta jos moglo je spasiti mnoge.Ali bilo i proslo samo se bojim da se ista stvar ne ponavlja opet,jer vec se i pojavljuje ono "Neka mi imamo a onoga koji se buni i koji nije u stanju da se brani, e njega cemo mi ocrnuti do groba".Sve te gluposti na koje se pojedini vade su vec prevazidjene,ali su jezike naostrili i samo vrebaju negdje iz prikrajka,naoruzani sa lazima,izmisljotinama i kojekakvim besmislenim glupostima.Mozda i ja grijesim ali na vama je da procijenite.Moj otac (rahmet mu dusi)znao je reci ponekad meni"Sudo,bolje ti je pametno sutiti nego budalasto govoriti"...Hehehe,mislim da ima tu necega...Za sad od mene toliko...Selam vam narode moj....

31.12.2006.

Alahimanet stara,bujrum nova 2007 godino

Eh,izmace nam jos jedna godina na koju se ne mozemo pozaliti a koja se nikada vise nece vratiti.Ispracajuci staru i docekavsi novu koja ce nadam se biti bolja od predhodnice,hehehe a nije samo to nego blizi smo i ljetu i godisnjim odmorima....Sa ovim bih i dokrajcio ovo malo stare i ne samo to nego svim posjetiocima ove stranice bih pozelio da se jos bolje osjecaju,puno zdravlja i veselja a naravno i para.....


SRETNA NOVA 2007 GODINA!!!!!

29.12.2006.

¤¤¤¤¤¤BAJRAMSKA CESTITKA¤¤¤¤¤¤

Kako vrijeme leti,evo stize nam i Kurban Bajram pa povodom ovoga velikoga Muslimanskog praznika zelim svim ljudima koji ovaj praznik slave ¤¤¤¤BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN¤¤¤¤
¤¤¤¤Neka vam ovaj Bajram donese zdravlje,srecu i veselje i neka vam Allah podari sve sto nemate a zelite i sacuva sve sto imate a volit
e¤¤¤¤A M I N¤¤¤¤

19.12.2006.

Mi,djeca prijeratnog Kozarca

Cesto se sad cujem sa Silom preko MSN-a pa mi uvijek nesto novo iz djetinjstva nabaci.
Da je bilo lako,nije, jer pored skole imali smo i druge obaveze.Mada se ne mozemo pozaliti
na nesto ali ipak.Kao djeca uvijek smo nesto planirali i jos na to dogradjivali.Sjecam se rahmetli oca
i njegovog ustajanja u zoru.Mati (rahmet joj dusi)ispece kahvu ciji se miris sirio po kuci,a pogacu je vec ispekla
i uz to jos ako ima sto suhotinje ili sta drugo da bi on mogao da ponese sa sobom.Onako ustajuci uvijek sam
imao obicaj upitati "Gdje ces opet ovako rano",dok bi on odgovarao "U sumu sine,vidis da zima ljuta ide a drva
nikad malo".I otisao bih dok bi ja dugo za njim gledao kako zamice putem sa sjekirom na ramenu i cekerom sto
je mati rahmetli spremila.Vracao se kasno poslijepodne izmoren od sjekire i izvlacenja drveta sigurno iz neke uvale.
Nakon sto bi se malo odmorio i kahvu popio krenuo bi u potragu za nekim ko ima konje i kola da bi ta drva mogao kuci dotjerati.Eh tezak zivot prijatelju moj.E ovdje nastupamo mi i nase vragolije.Osjecajuci da mu je tesko da tako
rano ide i jos sam,odlucimo ja,Sile i Rapan da sami odemo u sumu pa da se pokazemo da i mi mozemo nesto doprinijeti pa makar to bio i denjak drva.I tako cemo i uraditi.Ustanemo rano ujutro,spremimo sebi hrane i soka,uzmemo sjekire a imali smo i jedna mala kolica te krenemo.Mislili smo dugo,da idemo u Kozaru daleko je nego mi uz Brdjane i u sumu povise Vidovica.Namucili se dok smo ta kolica izgurali gore ali ipak smo uspjeli.Sjeli smo da odmorimo povise Ostojine stale tako da nam je njegova suma bila na dohvat ruke.Dovoljno je bilo da pogledamo jedan u drugog i vec je dogovor pao.U njegovu cemo sumu pa kud puklo da puklo.I tako prelazeci preko jedne male njive ugledasmo bijelog konja.Bila je to Ostojina kobila Zorka.Eh,Rapan nebi bio Rapan kada nebi nesto izmislio.Sjetio se kako se zvala i poceo je dozivati."Zorka,oooo Zorka" i kobila je krenula prema nama i to sve brze i brze.A mi ne cekajuci da nam se priblizi okrenusmo se i pocesmo bjezati.Ja sam nosio sjekiru,Sile torbu sa hranom a Rapan je vukao kolica.I u toj bjezaniji okrenuh se da vidim gdje su oni kad ugledah gdje Rapan pade,kolica koja su imala cetiri tocka predjose preko njega udarajuci ga po ledjima i glavi.Stade i Zorka,a mi pobacavsi ono sto imadosmo podigosmo Rapan i tutanj.Ostala je Zorka iza medje gledajuci dugo za nama,a mi cini mi se da smo trcali sve do kuce.Eeee,sad treba ocu na oci i opravdati se gdje sam to bio pola dana i od cega sam onako prljav,a sto je najgore ako upita za sjekiru koja je ostavljena u strahu negdje gore na Ostojinoj njivi.Nekako se tu ispetlja gdje sam bio i sto sam prljav a za sjekiru i ne upita jer mu nije sad bila potrebna,ali otkrice da je nema i sta cu onda.Polako se priblizavalo vece a mi onako u igri haman pa smo na to i zaboravili.Ali ne zadugo,na putu prema nasoj kuci ugledah nju,nasu komsinicu Zlatu(rahmet joj dusi) a u ruci joj sjekira i to nesto poznata.Dovika ona mog oca i upita ga "Jeli komsija jeli ovo tvoja sjekira","Jeste,ali cudi me odkuda u tebe".Ja sam protrnuo u iscekivanju sta ce dalje biti.I tako ona isprica ocu sve sta je bilo,posto je Ostoja dosao do nje i njoj se zalio.E tu sam noc bogami dobio po turu.Onako ljut sto bi bijen i to zbog nje vec sam smisljao kako se osvetiti.I smislio sam.Uzecemo mi opet onu sjekiru sutradan i pravo u Zlatinu njivu.Tu je ona zasadila mali sljivar,a mi dohvativsi sjekiru poceli smo po onako mladim sljivama da udaramo,tako da je svaka druga bila ostecena i sigurno vise nikad ploda nece dati.Vratili smo se kucama zadovoljni sto je pravda opet pobijedila,vratili sjekiru na mjesto nastavili smo sa uobicajenim igrama.Kad eto opet nje ljuta kao ris.Pocela je vikati i pokazivati na nas,mada nismo sve razunjeli ali i to je dovoljno bilo.Opet jedna noc sa motkom po turu.Ali sve se to brzo zaboravi tako da smo opet bili spremni za nove avanture vec za nekoliko dana.Eh,lijepi dani naseg djetinjstva.E pa sad sam bas razvezo ali nadam se da cete shvatiti....Selam vam narode moj...

16.12.2006.

Banner

Banner za ovaj blogg(kopiraj i zaljepi)

                  <a href="http://gornjimutnik.blogger.ba/"><img src="http://img397.imageshack.us/img397/3530/kopiaavbild826ru3.jpg" border="0" alt="KozaracMutnik" /></a><br />

13.12.2006.

Neko puni DVIJE GODINE

14.12.2006 god nas Aldin puni dvije godine.Sretan rodjendan i lijepo djetinjstvo zele ti tvoji najmiliji....

12.12.2006.

Ja i Sile i nase ribarenje

Neku noc se cuh sa Silom.Pricajuci o svemu i svacemo pa tako i o nasem djecijem ribarenju na ribnjaku u Trnopolju.Priprema je trajala citav dan za sytrasnji dan.Napravili smo masu sendvica i par litara domaceg soka kojeg je mati rahmetli sama pripremala.Zakuhali tijesto na tvrdo tako da nemoze da spane sa udice,mladi kukuruza.Sutrasnje jutro smo jedva docekali.Treba rano krenuti jer daleko je,ima oko 6 km dobroga puta.Cesta za trnopolje tada nije imala asvalt.I uputili smo se niz brdo polako jedva cekajuci da zabacimo.Stigavsi na mjesto polako smo se raspremili.U daljini smo vidjeli strazara koji je cuvao ribnjak od ribokradica,hehehe.Ne smijevsi loviti u ribnjaku odlucili smo da zabacimo u otpusni kanal.I cekali smo da zagrize dok je preko puta u ribnjaku riba iskakala na povrsinu vode prosto izazivajuci nas.Proslo je vec pola dana a od nase ribe ni traga ni glasa.Od bijesa i ljutnje poceli smo da pakujemo za povratak kuci..
-Sile odoh ja samo jednom da zabacim u ribnjak a ti cuvaj da neko ne naidje...-Rekoh  mu..
-U redu ali samo jednom...-Odgovori mi on..
I predjoh preko puta i baci udicu u ribnjak.Nisam se dobro ni smjestio a vec zagrize.
-Evo je Sile prva pa musko..-Povikao sam od dragosti...
-Baci je ovamo da je usutim da se ne vrti...-Rece mi on pripremivsi vec nozic i vijenac na kojeg ce da vijeni ribu..
I pocelo je,svaki put je bilo nesto.Ribnjak je bio pun sarana,tako da je bilo dovoljno baciti udicu par metara i vec se nesto zakacilo.Poceo je da pada mrak i odlucili smo da se spakujemo da krenemo kuci.Nisam ni vjerovao da je bilo toliko ribe.Velika vreca bila je puna,dva velika vijenca i jedna manja vrecica puna sarana.I krenuli smo pricajuci i dogovarajuci se sta cemo raditi od tolike ribe.Bilo je rijeci da je prodamo,podijelimo rodbini i kolegama itd.Prelazeci preko jednog puta ugledali smo grupu ljudi kako idu prema nama.Mislili smo da ispracaju vojnika sa odsustva jer je bio i jedan mladic u plavoj uniformi.Medjutim taj isti mladic je poceo da vice
-Vas dvojica stojte tamo...A mi jos vise ubrzasmo misleci da hoce da nam uzmu ribu.Ma vraga,sve je propalo u vodu kada je povikao
-Stoj milicija...
Stali smo kao ukopani gledajuci jedan u drugoga ne znajuci sta da radimo.Stigavsi do nas upitao nas je...
-Kuda vas dvojica...
-U mlin...-Rekoh kao iz topa...
Samo se nasmijao gledavsi u one vijence pune ribe.
-Da sameljete ribu...
Rekao je da podjemo za njim.Doveo nas je opet na ribnjak,naredio da istresemo svu ribu i da jednu po jednu peremo posto su bile krvave,jer Sile nije birao nacina da ribu smiri.Kada smo ribu oprali rekao je da je stavimo u auto.Taj policajac je bio mlad i zeljan akcije jer mu se to iskazivalo na ocima.Odjednom jedan iz one grupe ljudi povice...
-Tisina i lezi dolje...
I tako nebrojeno puta lezi,ustani.Noc se uveliko navukla na Trnopoljski ribnjak a mi jos uvije kraj njega gladni,umorni i prozebli.Ali njih nije bilo briga za to,vazno je da su uhvatili dvojicu ribokradica.Odjednom nas policajac upita...
-Jeste li gladni...
-Jesmo ...-povikasmo obadvojica jednoglasno.
I izvadio je iz djepa poveliki zamotuljak pruzivsi nam sa rijecima.
-Evo pa jedite a ako ostane zamotajte ponovo jer ce sigurno biti jos ovakvih kao vi...
Primivsi to poceli smo odmotavati papir za papirom da bi se na kraju pojavio mali eurokrem sa dvije kasicice.Poceli smo halapljivo ali se sjetih njegovih rijeci gurnuvsi Silu da prestane.Vratili smo mu ostatak rekavsi mu..
-Izvolite i hvala vam...
-Jeste li se najeli...upita nas..
-Jesmo.
-U redu a sad ulazite u auto idete sa nama...rece nam ljutito.
Usavsi u auto preplaseni sta ce se sad desiti sa nama.I vozili smo se bogami podugo ili se nama tako pricinilo.Stigli smo pred skolu u Trnopolje.Kada smo izasli iz auta ugledali smo jedno poznato lice.Lice naseg policajca Mirse Colica.Vec nam je lakse bilo.Preuzevsi nas u svoje ruke pozdravio se sa onim koji nas je doveo.Poceo je da nam uzima podatke tko smo i sta smo.Izlagavsi se tu sa laznim podacima pustio nas je nakon pola sata rekavsi.
-A sad pravac kuci,sigurno se vasi vec sikiraju za vas..
Medjutim u lazi su kratke noge pa tako i u nas.Posto smo visili u carsiji svaki dan,Mirso je vidio Silu i priveo ga u stanicu milicije.Nakon pola sata vec je imao sve podatke o nama...Hehehe zavrsili smo mi i na sud i ukor suda,a najgore je bilo sa roditeljima i batinama.(A mladi policajac bio je Macura a ime mu ne znam,dugo godina je radio u Kozarcu,pedercic da oprostite,ponasao se kao kauboj,mada ni sad nije puno bolje)Ali sve je to ulazilo u nase djetinjstvo i vragolije..I ja sada pravo otegnu ali halalite....Selam vam narode moj...

11.12.2006.

Aldin i karate

Samo se konju mora reci dva puta a tebe sam trebao nokautirati da bi shvatio...

08.12.2006.

Rodjendanska cestitka

Danas 08.12.2006 nasa pobjednica puni 13 god.Sve najbolje za tvoj rodjendan i jos mnogo medalja da nam osvojis zele ti tvoji najmiliji....

08.12.2006.

U Kozarac pa kako bude da bude

Listam neke slike i tako naidje na jednu koja mi zape za oko.Mala kucica napravljena na jedvite jade od strane humanitarne,ispred nje jedna od mojih komsinica.Sena.Dugo je potrajalo da doceka da u svojoj kucici kahvu popije.Ljetos smo dosta pricali o svemu i svacemu.Dug je put patnje i bijede prevalila od rata pa do useljenja u svoju kucicu,svoju slobodicu.Dok je bila u Kljucu zajedno sa starom majkom (rahmet joj dusi)nije se odvajala od nje.Sluzila je,prala, mada ni sama nije dobroga zdravlja.Majka joj umire u Kljucu gdje je i ukopana tako da Sena ostaje sama sa jednom velikom zeljom "Vratiti se u Kozarac pod bilo kakvu cijenu".I odlucila je.Spakovala ono svoje imovine i pravac Kozarac.Ali ni tamo nisu cvjetale ruze.Dobija prinudni smjestaj u osnovnoj skoli u Kuzarusi gdje su vecinom bile srpske izbjeglice.Nije se zalila samo je govorila"Ma neka sam ja ovdje pa kako bude da bude".Mucila se jadna tu prezivljavajuci sa ono humanitarne pomoci sto je dobivala od takozvane vlasti,a znamo sta nam oni misle.Dok drugima koji se nalaze u inostranstvu humanitarna gradi kuce i stale,a onima kojima je smjestaj bio prioritetan ostaje zaboravljen da se muci u svojoj muci i bijedi.Medju takvima a nije ih mali broj jer mjesna zajednica sigurno ima podatke o njima kojima je pomoc neophodna,nasla se i moja komsinica Sena.Prolazili su dani,mjeseci i godine a ona jos uvijek u skoli sa razbijenim prozorima,bez vode i uslova za licnu higijenu.Grade se kuce onima iz Amerike,Njemacke,Svedske i ostalih zemalja gdje nas ima a ona i njoj slicni ostaje tamo gdje i jes.Obilazila je Sena iz dana u dan mjesnu zajednicu i doticne vlastodrzce nebili dobila bilo kakvu informaciju o toj donaciji za kucu.Svaki put je dobijala isti odgovor"Dodji sutra zasada nema nikakvih novosti".I isla je ona jadna sve do prosle godine pred ljeto kada su se doticne vlasti smilovale i odobrile gradnju kuce 4/5x5m.U ugovoru koji izdaje donator stoji da voda,kanalizacija,struja i ostalo mora biti u sklopu gradnje.Na struju je morala da ceka 5-6 mjeseci,vode nema nikako a za kanalizaciju se pobrinula sama iskopavsi jednu jamu 1x1m.Pravde ima samo kod dragoga Allaha,a kod ovakvih od kojih ocekujes neku pomoc ili nesto drugo,oni su tu pravdu zanemarili.I opet kazem dragi Allah postoji i on sve vidi.Zar ni rat, ni logori,ni pobijeni sehidi i popaljeni Kozarac nije uticao na pojedince.E i vala im...Danas je Sena teski bolesnik i trenutno se nalazi u bolnici u Prijedoru,napacena i usamljena.Prosudite sami da li je to realno od strane  danasnje vlasti.Samo jos da dodam da joj je kcerka nosilac zlatnog ljiljana.Selam vam narode moj

06.12.2006.

Kozarac i mi u njemu

-Gdje si Sudo...
-Evo me, a ti...
-Pa tu sam...
-Sta se radi...
-Nista posebno...
-Ides li dole za Novu Godinu...
-Eh isao bih ja da ima vise slobodnih dana...ali *ebiga mozda iduce godine ali na ljeto sigurno...

Ovako pocinju danasnji razgovori pred ove novogodisnje praznike......Mnogi se vec spremaju a neki su vec i otisli,mislim na one koji su u penzijama i drugim neradnim aktivnostima,hehehe a ja bogami ostajem tu u Sweden....Ne moze se,jer obaveze a i drugi faktori su tu koji odlucivaju, pa sad boze moj ko moze a ko ne moze pa i njemu je dobro.A i vrijeme je kao da se nebo otvorilo pa nikad da stane ova kisa.Jos nema snijega ni za lijeka.Bio sam jednu zimu prije dvije godine,pa bogami mogu da kazem da smo se smrzli...Nisu ni sve kuce uradjene cakum-pakum pa da grije svugdje...najgore zbog djece nisu navikla da samo u jednoj sobi lozis...a ostale kao zamrzivac.Da je lako nije brate.Dok smo nasli grijalice vrijeme vec za nazad..Prije povratka nazad uvijek jedno te isto:ispusti vodu,isprazni WC solju,otkravljivaj frizidere,podigni tepihe i druge prostirke da vlaga ne zahvati ono sto imamo,obavijesti onoga ko ce paziti kucu itd,itd...A i kuce vala zidane sve na brzinu tako da nedostaje mnogo toga a i kako ne bi kad ih zidaju majstori koji nemaju pojma...jer ja sam rekao jednom "Kad smo docekali da nam zidari rucak prave a kuhari kucu zidaju" nema od toga nista.Ako sam vec pogodio kucu da mi zidas,onda vec uracunaj ono sto mi mislis maznuti na materijalu a ne da je pravi pa umjesto 10-ke zice stavlja 6-icu,i uvijek su oni u pravu i uvijek bi pare unaprijed.Nasa greska je ta sto ne napravimo ugovor prije svake gradnje ili dogradnje.Zali boze para, kao da se u vrecama grabe...ali nema toga nigdje,bogami se radi i po 12 sati i to tesko...Ipak svakom svoje a meni moje jer malo ih je koji ti dobro misle ali ima ih...Opet ja rastegnu ali halalite...Veliki vam selam narode moj....

05.12.2006.

Dani djetinjstva i skolskih dana

Kad vec nacu temu pa i da malo dopunim...Skolski dani i to iz osnovne...Slika mi jos uvijek treperi ispred ociju...skola...drugari i drugarice...ucitelji i nastavnici...skolsko dvoriste i djecija graja...Iz komentara jednog od moje generacije sjetih se mnogih koje sam vec skoro zaboravio:Huse,Vejsil,Kiko i drugi.Vragolani smo svi pomalo bili a i zato smo dobijali neko vise neko manje(prut po prstima,linijar po ledjima ili dnevnik u glavu).Nevenka zvala se nastavnica istorije,pozamasna plavusa bez familije ali koja je nije ni zeljela jer je takva faca bila.Nekako je najvise mene i Silu progonila,uvijek nas dvojica na neki nacin budemo glavni krivci.Ali kad malo promislim mozda su imali i pravo.Sjetih se,trebali smo imati fizicko i tako smo spremajuci se iz ucionice da idemo na skolsko igraliste dobacivali loptu jedan drugom...I tako igrajuci isli smo hodnikom i ispred jedne ucionice pojavi se ona...Nevenka...Lopta je vec bila u zraku i za cas, vec je udarila u njenu glavu...Odmah je bez razmisljanja pokazala na nas dvojicu dreknuvsi "Kod direktora",eh da je samo to u pitanju...slijedio je i ukor razrednog starjesine koji nije bio bas prijatan...Kako u skoli tako i na putu do kuce...trazili smo prazne kartonske kutije i u njih trpali kamenje ali smo gledali uvijek da postavimo nekom nastavniku koji nas nije trpio,tako je i bilo tad...Stavili smo tako tu kutiju za jednog Kacevendu ali je za nesrecu naisao Eljo...zatrkao se...i ...bummm...Prostro se kao vreca po trotoaru,a mi trk da nebi sta posumnjao,inace bi fasovali...Svaki dan je bio ispunjen ,od jutra do mraka.Ali djeca su tada radila i to ne malo,pogotovo djeca onih koji su imali krave i ostalo.E lijepi dani naseg djetinjstva kad se samo sjetim...Mnoge vrsnjake je i rat progutao a mnogi su negdje daleko,daleko ni sam ne znam gdje.Lijepo je imati uspomene a jos ljepse kada ih imas s kim podijeliti...Selam vam narode moj...

02.12.2006.

Prvo mjesto za mladu Kozarcanku

Na najvecem Svedskom takmicenju mladih talenata u Taekwon-do mladi Kozarcani su postigli veliki uspjeh.
Kao sto rekoh veliki i sjajan uspjeh.
Anela Muminhodzic je sjajnom tehnikom i sposoboscu savladala sve svoje protivnike.Samim tim osvaja 1 MJESTO tj.zlato, i sto je radost veca neka znaju Swede sta je Bosanac i Kozarcanin...
Haris Hadzic i Mirela Hadzic osvajaju na istom takmicenju po bronzu tj. trece mjesto.Ovim velikim uspjehom nasih mladih Kozarcana treba svi da se dicimo,jer predstavljaju nas i nasu Bosnu u tudjem svijetu.
Za Anelu kao i za Harisa ovo nisu prve medalje,osvajali su oni dobra mjesta vec odavno ali danas je to nesto posebno.Tri takmicara i jos Kozarcani ponijeli su svoje pehare i to zasluzno i ponosno...
Svaka cast omladino Kozaracka i od sveg srca vam cestitamo.
Samo naprijed u nove pobjede....

Anela sa osvojenim zlatnim peharom

Otresita i ponosna na osvojeno prvo mjesto

Haris Hadzic zadovoljan i smiren a tu je i osvojeno trece mjesto,u jakoj i velikoj konkurenciji....

30.11.2006.

KOZARACKO KORZO










...Odoh ja opet malo unazad a zasto ,pa na um mi pade bas ovo kad me moje dijete upita "Mogu li ici malo van".Ok nije da poredim ono prije i ovo danas jer nema sanse...ali ipak...Subota,Kozarac,Korzo...hehehe...
Mnogi se sjecaju tog predratnog doba..Izlasci navece...Kao prvo sve se mora u red dotjerati mislim na kucne obaveze i tek onda nastupa ono..Hocemo li veceras u carsiju...Uh kako necu,znas da moram inace propustih nesto sto nikad nadoknaditi necu...A u carsiji vec od 20h zamirisu Behzadove kifle i jos slane...Uzmemo par komada iako smo siti ali ipak jer to ti je kao jedna obaveza...U jesen se przio i kesten pa onako vruc,da ti prsti izgore dok ih ogulis.Nekad nemas para ni za kifle ili nesto drugo ali nije bitno jer i bez toga je moglo.Par krugova kroz carsiju i onda kod Dzevahira na bozu,kao led ledenu(sad je neko drugi tu sa svojom bozom ali ni nalik na onu).A udvaranje e to je nesto drugo...uspije uvijek nakon nekoliko pokusaja...ljepse je u paru...ili ako nema nista pa lijepo je i sam ako su drugari vec nesto saletjeli mada u carsiji nikada nisi mogao biti sam...E oko 23h pocinje polako da jenjava jer idu oni kojima je zadnji bus bas oko 23h,neki od njih ostaje i duze ali treba onda pjesice i po nekoliko kilometara ali nije to nista bilo za njih jer su naucili...Mnogo se raje i upozna bas na tim korzoima...ono jes da se ne sjecas bas imena ali ostalo je to i tesko je izbrisati...Odisao je Kozarac tom snagom i mladoscu i ne sluteci sta ga sutra ceka.Nismo mislili ko je ko,ali oni jesu i korzirali su nasim korzom zajedno s nama.Jer njih su ucili roditelji, ucili ko je "BALIJA"i sta bi trebalo sa njima uraditi.Ti isti koji su s nama setali uradili su to da nestane i mladost i snaga Kozarca.Sve u svemu bio je to lijep period na kojeg se s ponosm podsjecam.Naravno ne moze se sjecati onaj koji je visio po kaficima i kafanama i mislio "Ma sta ja sam iz Carsije",ma koje carsije molim ja tebe kad skoro ni komsiju ne poznajes a kamoli dalje...hehe...a ima ih bogami ihhoohoj...ali eto to je njihovo pravo pa nek se stime dice...Imam i ja cime...¤¤¤Lijepim uspomenama¤¤¤Veliki vam selam  narode moj.

28.11.2006.

Kozaracki HEROJI

Kako god da kazes nije dobro.Tesko je svima ugoditi jedni bi ovako drugi onako i nikad one 100% sloge.Slozna braca kucu grade tako je uvijek bilo ali nije uvijek tako.Ali mi smo ti uvijek ti koji se na nesto zale,pa ipak dobre smo ti mi naravi mi Kozarcani i neka nas svakakvih jer nebi ni valjalo da smo svi isti.Kad se nesto podje to se i zavrsi.Nije Kozarac vlasnistvo nekoliko ljudi vec svih mjestana Kozarca i okoline i cista je glupost nazivati one tj.nas koji smo razbacani po svijetu:dijasporci,domaci turisti,svedjani,njemci itd. svi smo mi Kozarcani.Vecina nas je provela najveci dio svoga zivota bas u Kozarcu i ne osjecam se svedom vec bosancem,bosnjom ili jednostavno Kozarcanin.Sta bi Kozarac bio bez svojih Kozarcana i Kozarcanki...Nista.Bio bi rusevina i zvao bi se radmilovac.Sjetih se pocetka 92 prije nego sto je poceo onaj prokleti rat i sta mislite na kog sam pomislio.Na Hasana Didinog heroja Kozarca.On je napustio Njemacku da bi dosao da brani Kozarac,on koji je imao sve u Njemackoj dosao u Kozarac sa puskom u ruci i ostao je u njemu dok smo mi u koloni napustali taj isti Kozarac misleci da ce nas kobajagi postedjeti.Hasan Didin je taj koji je zajedno sa ostalima nasim sehidima ostao da brani Kozarac i njegovu okolinu..Mnogi su mladi Kozarcani zivote svoje dali za odbranu bas Kozarca,a oni koji se danas busaju u prsa dokazivajuci se kojekavim vragolijama i ne pomisljaju bas na one koji su pali za odbranu svoga voljenog mjesta.Sjetim se mnogih od njih jer mnogo je i mojih jarana koji su bas u ovoj grupi bili,da ih nabrajam ne mogu bojeci se da cu koga da propustim.Dovoljno je da prodjem komsilukom mojim i jos kad se sjetim da mnogih nema,jer oni su danas sehidi koji su poginuli bas za ono sto mi danas zovemo rodno mjesto.Kuce su sada drugacije i mnogo vece nego sto su bile,ali ne odisu onom toplotom i ljubavlju kao nekada.Pa sjetih se i rahmetli Bahonje koji je smaknuo "Vojvodu".Znaci dao je svoj zivot za bolje sutra sviju nas.Da nije tad to uradio ko zna da li bi mi kao danas gradili i zivjeli u njemu,tom istom Kozarcu,ili bi jos uvijek pod prismotrom Umprofora obilazili mezarja svojih najdrazih a zivjeli u izbjeglistvu u obliznjoj Sani.A danas da kazemo za nekog da je najveci Kozarcanin i patriota pored svih nasih sehida i branioca Kozarca je za mene cista glupost.Nadam se da mi necete zamjeriti sto vas gnjavim sa ovim ali eto nekad se covjek i sam sebi nasmije kad pomisli na svoje gluposti samo sto mnogi to uzimaju zdravo za gotovo.Selam vam svima....

26.11.2006.

Sin jedinak

Kao sto narod kaze"Vojnik o skracenju,Kurva o postenju a ja opet o logoru.Veceras mi nampade na um jadna ili nikakva ishrana u logoru.Posto nam cetnici nisu davali nista osim batina i vrijedjanja kao i ubijanja morali smo sami da se snalazimo za hranu.Sve je bilo i nekako dok su jos okolna sela bila puna.Sa mnom zajedno bio je i Kasim Bahonjic i njegov rahmetli sin Emir.Kasimova zena i kcerke bile su jos u Bahonjicima dok se jos moglo,eh moglo,moglo tako se kaze.Nije se moglo ali se moralo.Jos uvijek mi je njegova familija pred ocima.Ja,Kasim i Cana smo cekali ispred kapije nebi li se neko pojavio od Kasimove familije.Znali smo da ce ako neko dodje da donese i nesto za jesti.Obicno bi to bilo kiselo mlijeko udrobljeno sa kruhom,sir i pogaca ali za nas bolje nego najbolja restoranska jela.Nekad bi dosla Naila Kasimova supruga,nekad starija kci ali najcesce najmladja Muniba.Cete su nesto izmislili da kao izvadis neku potvrdu i da mozes da obidjes kucu.Mnogih je to kostalo i zivota.Kostalo je to i zivota mladog Emira, Kasimovog sina.Otisao je i ne sluteci da se vise nikada vidjeti necemo.Imao je obicaj da kad me vidi kaze "Dje si Sudo prijatelju moj".I krenulo je to prokleto ciscenje gornjih sela medju kojima i Bahonjici.Cistili su koljaci i palili sve sto im je bilo na putu.Tako su dosli i do Kasimove kuce gdje su i pokupili i Emira.Skupili su cetnici jedno 80-100 ljudi i omladine medju kojima je bio i mladi Emir.Zadnji put su vidjeni u toj koloni prema Kozarcu a kasnije kao da su u zemlju propali.Svi su se nadali da su negdje u nekom od logora pa tako i roditelji mu.Zivjeli su oni u nekoj nadi da ce im se sin jedinak jednog dana vratiti.Sve do prije 3 godine kada su culi da se iskopavaju oni koji su bili u istoj koloni kao i on sam.Prije 2 god. u ljeto bila je masovna dzenaza nasih sehida,medju njima je bio i Kasimov jedinak Emir.I sam sam bio prisutan na toj dzenazi.Bol i tuga se jos vise pojacala u tim ljudima meni vrlo bliskih.Nasim sehidima rahmet dusi i vjecni dzenet.Amin.A Kasimu i Naili kao i svima koji su u istoj situaciji SABUR.Cetnicima i koljacima,ne znam kako da se izrazim ali dabogda docekali isto ono sto su oni nama spremili a dragi bog ima.

24.11.2006.

Kozarac i jarani

Evo mene opet da dodam koju.Kisa napolju a ja se zavuko u kucu i tako polako i do komp. nemozes brate od djece doci na red.Ma neka djece da nam ih dragi Alah pozivi mnogo godina.Da se vratim opet u proslost jer se sjetih kad se Anita rodila.Imali smo jednog komsiju rahmet mu dusi koji je imao samo zensku djecu a bas u toj godini skoro sve se zenska djeca radjala pa tako i u mene.Sjedili smo na avliji i kroz salu dodjosmo i na tu temu a ja onako u sali kazem njemu ;Jebiga komsija ti i po selu poceo raditi; on je samo ustao i otisao.Nije htio sa mnom pricati skoro 1 1/5 godinu.A kao djeca isli smo cesto na Kozaracki Kamen.Sjetih se jednom smo isli ja,Sile i Cucu a otac je imao nov ruksak koji mi je dao da stavimo hranu u njega ali da ga dobro cuvam.I tako penjuci se a uvijek smo se penjali sa prednje strane kamena jer je bilo zanimljivije .Prvi je bio Cucu pa Sile i na kraju ja,Sile je imao ruksak na ledjima.Odjednom se Sile okliznu i podje niz brdo tad ga ja uhvati za ruku(sva sreca)jer bi se razbio ko kruska.Kada smo stigli na vrh poceli smo pricati o tome,rece mi Sile ;E da nije bilo tebe ko zna gdje bih ja sada bio; a ja cu na to ;Ma nije Sile u tome problem vec u ruksaku znas da bi me stari prebio za njega; samo smo se nasmijali.Eh da mi je malo u to doba,ali sta ces ostala samo sjecanja.A Cana je nesto stariji od nas ali je uvijek uz nas bio cak i kad smo se igrali kauboja i indijanaca.Eh tada nije bilo ni tehnike ni kompjutera ali nam je zivot bio ispunjen igrom i rahatlukom.Gledam danasnja djeca ni sami ne znaju sta bi sa sobom sve im je dosadno imaju sve ali kao da im nesto fali.Ali takvo vrijeme doslo i moramo se pomiriti s time.Opet ja odoh u nedogled ali ipak....

22.11.2006.

Boginja Endzi

Sav se najezim kad pomislim na logor i patnju te proklete 92 g.
Sjetih se jedne predivne zene koja je imala veliku hrabrost i petlju da stane ispred cetnika i kaze to necete tako raditi.Svi koji smo bili tu sjecamo se autobusa i Kuruzovicevih rijeci "Idete na slobodu stanite svi u red i polako se ukrcavajte"...Niko od nas nije ni pomisljao dali laze ili istinu govori,u mislima nam je bilo samo da se izvucemo iz pakla.Sreca u nesreci pa nismo svi mogli uci tako da je taj konvoj otisao.Navece smo slusajuci radio(Cani je nesto improvizovao tako da se nesto moglo i poslusati ako ne barem vijesti one u 7)culi da je taj konvoj stao na Vlasicu i da su sve muskarce strijeljali.Sutradan opet dolazi taj Kuruzovic i govori da je konvoj upao u unakrsnu vatru i da ima par povrijedjenih ali da nije nista strasno.Docice par autobusa pa oni koji zele ici mogu se spremiti za put.Sreca nasa pa ti autobusi nikada nisu ni dosli ali dosla je lijepa Endzi i ona nam je potvrdila da su skoro svi muskarci u konvoju poubijani.Tad su nas i registrovali i tad smo poceli dobijati i sledovanje od MCK.Endzi je dolazila skoro svaki dan i hrabrila nas "Izdrzite jos malo".Isti pisac koji je sastavio pjesmu o malom logorasu napisao je i pjesmu o prelijepoj Endzi....

MOJA BOGINJO ENDZI

O,boginjo Endzi divne imas oci
Vodi me odavde ako imas moci
&
Vodi me odavde ako imas moci
Teski su mi dani a jos teze noci
&
Jer ovo je pakao strave i uzasa
Pa se sada pitam ima li mi spasa
&
Dolazis mi u snu skoro svake noci
Koliko cu samo izdrzati moci
&
Zar ne vidis Endzi da ja ovdje patim
Posto majke nemam budi moja mati
&
Molimti se boginjo ko pustinja vode
Povedi me Endzi u zemlju slobode
&
Radujem se tebi na san mi dolazis
Ponosim se tobom jer slobodu donosis
-----------------------------------------------------------
Eh ko se nebi najezio od ovako napisanih stihova.Stihovi su nastali u logoru Trnopolje a posvijeceni malom logorasu i lijepoj Endzi od istog pisca ne znam mu ime...

20.11.2006.

Danas i sutra

Evo me opet,ne da zanovijetam nego eto samo da se javim.Kaze se da se javim a ono se odulji pa  mnogima sigurno i dosadi citati.Ali ipak neko ce i da procita pa mozda i neka pametna da se nadje mislim sa moje strane.Dodjoh sa posla,malo sa familijom utom i vecera i vec vrijeme za spavanje,skorom hehehe.Vec smo postali bas kao i ovi stranjski narod sto ono vele nasi stari,iz radnoga odijela u pidzamu a iz pidzame u radna odijela,a ono malo plate sto dobijes platis dadzbine,pokupujes ostale potrepstine tako da ti ostane da kupis 60 kg.kupusa za kiseliti.Eh uvijek isto pitanje na kasi"Sta ces od toliko kupusa".Ma ne znaju oni da mi to pripremamo za zime(ostalo je to u nas od davnina)za sarmice,pa za salate i ostale djakonije sta ti ja vise znam.Hehehe ili kad odemo u kupovinu pa stavimo 2 paketa po 10 kg brasna,znaju nasa zenska celjad i somun da naprave a i pogacu ili maslenicu.Drzimo se mi jos uvijek onoga svoga, pa cak i ibrika i pecene kahve, pa ima li ista bolje od mirisa koji se nadaleko cuje kada kahva kine....Evo akobogda priblizava se i nova godina i sigurno se mnogi pripremaju za puta prema Bosni.A sama priprema je kupovina do u nedogled,sve sto vidis mislis dobro je za ponijeti u Bosnu,mada to i rijetko kada da zatreba ali sta ces takvi smo ti mi.Sa ovim postom bih se ujedno zahvalio ekipi jedne od vodecih Kozarackih internet stranica www.kozarac.org koji su poceli objavljivati moje postove na istoimenoj stranici.Naravno i sve pohvale za uredjivanje kao i za odrzavanje te mlade ali napredne stranice.Svaka cast momci....

20.11.2006.

Kozarac i njegov monument(Stara kula)

Tesko neko vrijeme prijatelju,sivilo se neko nadvilo kao pred snijeg.Ima dana kada te obuzme neka tuga i nostalgija tako da covjek ni sam ne zna sta ce od sebe.Sa Canom se ne cujem nesto mu je komp. pokvaren.Svaki grad i mjesto ima svoj poseban problem,neko veci neko manji.Kozarac npr.,gradi se i sve je ljepsi iz dana u dan ali jeli to to.Grade se samo masa kafica i kojekakvih zgrada.Samo jezgro Kozarca postaje zatvoreno i okruzeno betonom.Gdje odjednom nestadose nasi parkovi i ona mjesta koja su znacila Kozarac i Kozarcane.Nema toga vise prijatelju moj,nego se Kozaracka zemlja prodaje u bescijenje a da niko ni prstom ne mrdne (barem oni koji mogu ali nece).Ipak je ta zemlja nekad necija bila a koja je bivsa drzava na silu uzela od onih koji su u svoje vrijeme gradili i voljeli svoj Kozarac kao sto je Huse Kljucanin,Fehimaga Sitnica i drugi.Nadam se da ce potomci ovih ljudi konacno i potraziti povrat svoje imovine koja im je bespravno i uzeta jer na to danas imaju puno pravo.Kozarac se uvijek prepoznavao po Kozarackom kamenu i svojoj staroj kuli.A sta je danas ta kula?Ona je u skoro porusenom stanju a koja sluzi jednim dijelom kao skladiste gradjevinskom materijalu(iako je proglasena zasticenim spomenikom kulture).Pod hitno bi je trebala mijesna zajednica uzeti pod svoju zastitu i razmisljati o mogucem renoviranju,ali sipak.Mozda je i ona na prodaju kao i sve drugo, danas se nista ne zna.Ali to je za njih nebitno ne samo za njih nego i za onoga koji je danas koristi.To je samo jedan dio onoga sto mnoge tiste ali ne mogu ili ne znaju kome to da kazu.Ali otom potom.Raca nam se vratio iz Bosne pa smo se culi sinoc.Poslao mi je i slike od kuce.Lijepa kuca nema sta ali treba tu para i para.Neka Raca samo ti nju gradi zavrsiti ce se nekada
akobogda jer nisi jedini.Opet ja razveza ali...

19.11.2006.

Stari post (podsjecanje)

Evo odoh ja opet na one dane iz logora.Procita Denijalov post o sljivama i to me podsjeti na onu davnu 92g. i borbu za opstanak u logoru,borbu za goli zivot koji nije bio vrijedan ni dim duhana.Eh,sljive...Posto nismo od cetnika dobivali nista, ama bas nista za hranu morali smo sami da se pozabavimo tim problemom.Cudno je to da u toj borbi za opstankom sve ostalo potisnes negdje duboko,duboko jednostavno ne mislis ni na familiju ni na kucu ama bas nista,samo ti se u glavi vrti sta danas jesti.Mnogo je dana bilo pa nakon svega ti ostane samo ono pitanje a od hrane ne uspijes ni h naci.Posto se straza oko logora mijenjala svaka 2-3 dana,tako smo i cekali da dodju oni stariji rezervisti mislim pravo stari koji nisu bili kao oni mladji koji su bili zedni ubijanja , mucenja i silovanja.Kada su oni bili na strazi onda su dopustali da odemo u obliznje baste da sebi nadjemo nesto za jesti,a moglo se naci od paprike pa do dinja jer nas narod je bio vrijedan pa je svega sijao.Sve je i islo nekako dok je toga bilo a kad je to nestalo onda su dosle na red SLJIVE.Jos uvijek osjecam taj divni miris koji se sirio logorom,miris pecene sljive(sljivopita).Stavljali smo sljive na jednu tepsiju i to bi se peklo.Koliko sam je samo pojeo i to u slasti.Mnoge nas je bas ta sljivopita i spasila od gladi a mnoge i od smrti.Glad ociju nema!
Evo i jedan preneseni komentar bas o toj temi;
Vala sad me natjeraste da idem po sljive u trgovinu,ma kakve su da su sljivopita ce pasti i to ona trnopoljska.Eh kako smo to nekad slatko jeli,nema te torte na svijetu sladje od sljivopite.Selamim sve moje kozarcane kao i one ostale sto navracaju ovdje.@kozarusa(P.S nadam se da mi kozarusa nece zamjeriti)
Ja odulji ali nadam se ne previse...

17.11.2006.

Prije jednu godinu

Nekada misli odlutaju daleko pa tako odlutase i u proslost.Gledam sliku na jednoj od Kozarackih internet stranica i to carsija i jos skoro prazna.Vratih se unazad 15-ak godina i zamisljam kako je to nekada puno bilo,po danu skolska djeca a po noci korzo do kasno u noc.Jos nismo ni svjesni sta nam je srbin uradio.Nije nam trebao ni Prijedor ni S.Most da bi popunili onu prazninu,dovoljno je bilo izaci malo u carsiju i vec si sav kao ponovo rodjen.I sad je lijepo ali nije to to,nesto fali.Fali nam Dzevahirova slasticarna,Begzadova pekara, kino i Muta na vratima i Cani i oni zvizduci kada prekine film ili jednostavno ima slike nema tona.Eh ko to nije dozivio i ne zna kako je nama u Kozarcu bilo.Fale mi moji jarani i spomenik na Kozari,klizanje niz Brdjane,Abaz i njegov kiosk,Husein i njegova cevapdzinica i puno,puno toga jer nista vise nije isto.Eh da mi se vratiti malo u proslost pa da to jos jednom osjetim,da vidim Arifa Titinog i njegove kerove,Hazima i njegove planove Kozarca i jos mnogo toga ali ne ide brate.Sjedim ovdje u Svedskoj kao i mnogi drugi u tudjem svijetu,a svugdje je skoro isto monotonija i razmisljanja.Tudji ljudi tudja zemlja,hladno i tmurno svaki dan kao i prethodni.Eto da me samo malo zelja mine!!!

15.11.2006.

Jeste li znali








 

 

 Stanovništvo

Godine 1877. je Kozarac imao 3.600 stanovnika, a Prijedor 3.500. Ovo jest period u kojem se Prijedor počeo naglo razvijati.

Godine 1885. Austrija je obavila popis stanovništva Kozarca koji je brojao 4.966 stanovnika.

Kozarac grad 606 stanovnika
Kozaruša 697 stanovnika
Kamičani 896 stanovnika
Kalata 829 stanovnika
Mutnik 361 stanovnika
Dera 817 stanovnika
Brđani 560 stanovnika
Kevljani 200 stanovnika

Kozarac (sa zaseocima):
- 1910. god.: 5.926 stanovnika (5.509 muslimana - 116 pravoslavaca - 150 katolika i 141 grkokatolik).
- 1921. god.: 8.307 stanovnika.
- 1955. god.: 13.473 stanovnika.

-1991.god.:ca.27000 stanovnika


12.11.2006.

Nezavisne Novine

SARAJEVO - U svim džamijama u Bosni i Hercegovini hatibi (propovjednici) su na jučerašnjem džuma namazu pročitali Rezoluciju Rijaseta Islamske zajednice BiH o tumačenju islama u BiH, potvrđeno je jučer u Rijasetu.

Osim čitanja Rezolucije, koja poziva muslimane na jedinstvo, te osuđuje i smatra nepoželjnim u BiH "one koji na bilo koji način unose nemir u džamije pod izgovorom provođenja 'prave' vjere", svi profesori će stavove Islamske zajednice pojasniti studentima i učenicima u školama koje su pod ingerencijom Islamske zajednice BiH.

"Za sada smo se odlučili za ove korake. O daljim potezima koje će Rijaset poduzeti, ako se ovaj problem ne riješi, ne bih govorio, ali je definitivno tačno da ćemo mi ovaj problem riješiti", kazao je Muharem efendija Omerdić, rukovodilac Vjersko-prosvjetne službe Rijaseta Islamske zajednice BiH.

Reisu-l-ulema Mustafa efendija Cerić je nedavno u svom obraćanju javnosti kazao da će Rijaset IZ poduzeti korake da se ne bi ugrozio tradicionalni način prakticiranja islama na ovim prostorima, ali nije želio precizirati koji su to koraci.

"Mislim da ovo nije dovoljno. Rezolucija malo toga rješava, jer je potrebno više raditi na terenu. Naravno da treba imati neki balans da ne bi došlo do sukoba, ali po mom mišljenju svaki imam mora uvesti red u svoju džamiju. Ukoliko ne može, treba da traži pomoć iz Sarajeva, a dok se ne riješi problem džamija bi trebalo da bude zatvorena", kazao je sagovornik "Nezavisnih" iz vrha IZ BiH.

Iako se u Rezoluciji "oni koji unose nemir među muslimane" direktno ne pominju, prozvani su radikalni islamisti, vehabije.

"Ne bih ništa komentarisao dok se ne susretnem sa reisom. Mi trenutno ugovaramo taj sastanak", kazao je Imad al Husin, poznatiji pod nazivom Abu Hamza, nezvanični portparol Vehabijske zajednice u BiH.

Dopuna Rezolucije o tumačenju islama uslijedila je kao odgovor na "neprimjerenu agresivnost pojedinaca i grupa u tumačenju islama".

Islamska zajednica BiH reagovala je nakon fizičkog obračuna i pucnjave u džamiji u Sandžaku između tradicionalnih vjernika i radikalnijih vjernika, koji svojim izgledom i načinom prakticiranja islama odudaraju od vjekovne tradicije Bošnjaka na ovih prostorima (vehabije, op.a), kao i izjavama pojedinih vehabija u medijima koji su oštro napadali tradicionalni islam u BiH, kao i vjerske lidere i imame.

06.11.2006.

Sve u svemu

Vrijeme leti kao sto kazu "ludo",vec smo i na pragu zime....Ljudi isti samo malo stariji,tako i treba da bude...Eh kad bi bili i malo pametniji bilo bi dobro ili kad bi se mogli ugledati na Blanku i njenog Seada nebi bilo bijede i gladi....Prisjetih se ljeta i godisnjeg u BiH...Sjetih se te familije koja je zivjela skromno i u svojim mogucnostima prozivljavala dan za danom,radeci da bi se nesto imalo...Ali nije im se dalo....Mlada majka sa kcerkicom je svoje jade ostavljala za sebe ne zeleci opterecivati nikoga sa svojim problemima....Osjecala je bol u vratu a zbog neimastine nije mogla da se obrati ljekaru,jer on bez novcane naknade ne moze da primi a kamoli da izlijeci bolesnoga...Trajalo je to par dana dok jednog dana nije doslo da ne zna vise o sebi te su je hitno prebacili u B.Luku...Lezala je ta mlada majka 2-3 dana u bolnici ali za sve je vec bilo kasno...Tijelo i dusa nisu izdrzali...Ostalo je dijete ni na nebu ni na zemlji,osudjeno da pati pored sviju nas koji se busamo u prsa i vicemo"Mi smo ti koji mozemo i hocemo" ali slabi rezultati od svega toga....Posto je umrla u B.Luci trebalo je i da se prebaci u Kozarac da bi se opremila i klanjala dzenaza na dostojan nacin bez obzira da li je bogata ili siromasna,jer pred Allahom smo svi isti....Ali ne lezi vraze,treba da se plate dadzbine za dzamiju i ostalo koje ona nije bila u mogucnosti....Ok,ja podrzavam to sto se mora ali onaj koji je u mogucnosti da to ispuni,ali traziti od onoga koji mozda nije imao ni ono osnovno e tu se malo pretjeralo...Tu se i prijetilo da se nece ni ukopati te ovo te ono...Na kraju se i to ispostovalo solidarnoscu komsija i rodbine tako da je nasla svoj mir u svome dzematu....Ne moze nas izmijeniti ni stotinu ratova....Imao sam priliku to iskusiti i na svojoj kozi od svojih komsija....ali ipak ne mozemo osudjivati sviju nas zbog pojedinaca,jer ima nas brate svakakvih....I ja otegnu ali halalite...

30.10.2006.

Skupila pomoć od milion kruna

Preuzeto iz Bosanske poste
Veliko je srce Blanke Glasnović (50), Zagrepčanke koja je u Švedskoj od sedme godine, danas nastanjena u mjestu Sjöbo, 50-ak kilometara od Malmöa, koje bije glas da ne voli strance. Blanka to odlučno pobija i kaže da je upravo od stanovnika Sjöboa dobila nesebičnu pomoć u akciji koju vodi. Ona je po zanimanju frizerka, ima veliku kuću i frizerski salon „Angelina“ u centru Sjöboa, dvoje djece iz prvog braka, u drugom je braku pet godina sa Seadom Kahrimano-vićem, molerom iz Kozarca, koji je u Švedskoj od 1970-tih i koji opet ima iz svog prvog braka četvero djece. Blanka to šaljivo komentariše da su se „našli i složili Hrvatica i Bosanac“. Taj mužev Kozarac postao je Brankina opsesija.
- Prva moja posjeta Kozarcu bila je prije četiri godine i domah sam se zaljubila u to mjesto zbog topline i ljubaznosti građana. Drugi put sam bila ovog ljeta i spoznala da je građanima uz svu ljepotu ponovo napravljenih kuća porušenih u ratu, koje doduše prave uglavnom oni koji su u inostranstvu, itekako potrebna pomoć, posebno onim starijima. U Kozarcu djeluje humanitarna organizacija „Od srca do mira“, koja prima pomoć od Finske, Austrije, Amerike i drugih zemalja i koju vodi Emsuda Mujagić. Međutim, i pored toga, zaključila sam da ima puno sirotinje koja nema ni za egzistencijalne potrebe. Kada sam dobro pogledala DVD o Kozarcu još jednom sam se uvjerila da mu je potrebna pomoć.
- Odlučila si pokrenuti humanitarnu akciju?
- Da, ali pravu humanitarnu akciju koja će pomoći najugroženijima. Stupila sam u kontakt sa Sakibom ef. Džaferovićem, koji je glavni imam Kozarca i u Medžlisu IZ Kozarac, od kojeg sam dobila spisak najugroženije 52 porodice, a na tom spisku je faktički preko 200 osoba s obzirom da u mnogima živi više osoba kojima je pomoć neophodna. Najviše me inspirirala Bahra s djetetom, koju sam ljetos upoznala, oboje su bolesni, preživljavaju od onog što dobiju od komšiluka koji nema puno. Vidjela sam da je Kozarac, nažalost i cijela BiH, prepun takvih kao Bahra. Evo, pogledajte ovaj spisak i vidjećete da su na njemu između ostalih: muž i žena sa sedmoro djece, Osman Jaskić sa ženom i šestero djece, Alija Jaskić s ženom i petero djece, Edhem Balić s još pet članova, Šefik Bahonjić sa ženom i četvero djece, Zulfija Javor s četvero djece, Armin Đonlagić sa ženom i troje djece, Safija Šahbaz 70 godina i dvije odrasle siromašne kćeri, Safija Fazlić s troje retardirane djece, Zijad Velić i troje djece bez roditelja, Edhem Bašić i žena koji su stari i dugo bez posla, Adem Kenjar sa ženom i sinom invalidom, Munira Mujkanović živi sama itd. Svi su oni, dakle, bespomoćni i pomoć će im dobro doći.
- Kako ćeš pomoći?
- Prije svega, hranom i odjećom, drvima i slanjem opreme za zubne ambulante. Ja i muž želimo značajnije pomoći Kozarac, želimo da se otvori zubna ambulanta za koju nosimo iz Sjöboa kompletnu zubarsku opremu i spremni smo godinu dana plaćati zubara tako da korisnici usluga plaćaju samo minimalno za eventualni utrošeni materijal, s tim da zubara poslije preuzme komuna. Prostor će riješiti MZ Kozarac (vjerovatno u straoj školi). Mi želimo ovoriti i opremiti i starački dom u Kozarcu, jer tamo ima 20-tak osoba koje nemaju faktički kuda, te finansirati godinu dana medicinsku sestru koju bi poslije preuzela općina. Želimo pomoći i Osnovnu školu u Kozarcu sa kompjuterima i gimnastičkom opremom za sportsku halu i o tome razgovaramo s direktorom Muhidinom Šarićem i nastavnikom Kemalom Fazlićem. Kad se radi o konkretnoj pomoći za 52 porodice obezbijedićemo: drva za zimu, brašno, šećer, so, rižu, ulje, tjesteninu i druge potrepštine, u vrijednosti po porodici od najmanje 1.100 kruna, a sve ćemo kupiti u BiH.
Blanka želi posebno da istakne:
- Kompletnu opremu za zubarsku ordinaciju smo dobili od Folktanvård Sjöbo; pomogao je i Peter iz Lunda zadužen za medicinsku opremu Skåne regiona, pomaže Marcelo iz Malmöa dobrim poslovnim vezama, značajno su nas u akciji pomogli ICKA superxafs i vlasnik Anders u Sjöbou s higijsnskim potrepštinama, samo preko 300 kilograma šampona, te „La Perle“ iz Landskrone, grosist firma sa oko 400 kila šampona i drugih sredstava za higijenu, zatim Crveni križ „Kupan“ Sjöbo i Bodil sa zimskom odjećom i obućom, koje ima preko pola tone. Tu su i razna invalidska kolica, pomoćna kolica, oprema i sredstva za rehabilitaciju, sterilizator i svi potrebni instrumenti za zubnu ordinaciju. Sve to već danima i danima sređujemo i pakujemo i tu su mi pomogle Šveđanke. Najveći dio sredstava za sve ovo dale su firme u Sjöbou, koje na taj način pokazuje da žele pomoći, te predrasuda o otporu prema strancima u ovom gradu nije tačna.
- Kako ćete slati opremu i koja je njena vrijednost?
- Ja o tome najmanje volim govoriti, a ni sama ne znam koliko to vrijedi. Grubo računajući, to je preko dvije tone robe u vrijednosti preko milion kruna. Sve će to do Kozarca prevesti uz minimalne troškove autoprevoznik „Papalina“ kojem smo posebno zahvalni. Mi tražimo sve papire da kod carine prođemo najpovoljnije, tu nam pomažu Rajna iz Carine u Prijedoru i gospodin Veselinović iz Crvenog krsta Prijedor, a troškove carine ćemo platiti ja i muž. Ma, samo su nas telefonski razgovori do sada koštali preko 60.000 kruna. Nadam se da ćemo uskoro put Kozarca i da će nam se mnogi iza Bajrama obradovati. Ja molim i apelujem na sve ljude dobre volje da nam se jave i da pomognu, jer mi ćemo nastaviti s aktivnostima pomoći. Telefon na koji se zainteresirani mogu javiti: 0708-24 32 75 Blanka Glasnović.

29.10.2006.

Tko se boji vuka jos....

Prodje i dragi nam Bajram bas kao i sve ostalo....Iskafendisalo se,natefericilo se i sad polako prema Kurbanskom Bajramu akobogda....Nezgoda je u tome sto smo u stranjskim zemljama pa nemamo placeno ako je radni dan ali nema veze nije svaki dan Bajram....Pa naravno....Svake godine sve manje i manje nas je dzamiji....Ne znam sta je,mozda se narod zabavio o necem drugom ili je sasvim nesto drugo po srijedi,ko ce ga znati....Sjetih se dok je rahmetli Muhamed efendija Besic bio ziv,umio je on sa svakim.I sa djetetom,i sa odraslim,i sa pijanim kao i sa cafirima....Umro je jadnik u tuzi,u tuzi za djecom.Imao je tri sina,koje cetnik pobi kao i hiljade drugih....Uvijek je imao nesto malo nade da ce se barem jedan od njih trojice pojaviti,ali ne,pobijeni su od te cetnicke rulje i gamadi...Ostala je hodzinca sama,bez muza i bez sinova...Cesto nam dodje ali izbjegava da o tome prica,ne znam sta bih i rekao...Od pune kuce samo ona.....Prica nam cesto o Kozarcu i zivotu prije rata,jer od kad je dosla u Svedsku jos dole nije isla...Ne moze ni ici jer je ovisna o medicinskom osoblju i inzulinu...Ne voli da ikog smeta ili da nekoga opterecuje...Ali sta ces zivot je takav....U Kozarcu je sve potrebnije nego jedan dom zdravlja,neka on stoji takav kakav jeste jer izgleda da ce i to otici u privatni sektor i restaurirati se u nekakvu diskoteku gdje je maloljetnicima od 12-13 godina dozvoljeno konzumiranje alkohola u neogranicenim kolicinama....Ne, takvi ne razmisljaju o posljedicama jer oni su ti koji misle dobro Kozarcu i Kozarcanima....Hehehe,ko se boji vuka jos...Citam u Bos. posti gdje su jedni Kozarcani(Sead i Blanka Kahrimanovic-) koji su u Svedsku dosli 70-tih god. iskupli pomoc za Kozarac u vrijednosti od milion kruna....Pomoc je uglavnom u medicinskim spravama kao i pomoc najugrozenijim porodicama Kozarca...Citajuci o njima vidi se da su marljivi ljudi koji ne dizu halabuku i ne izdizu se...Ima i takvih nazalost koji su sa svojih 50-ak maraka izgradili Kozarac kao i onih koji su najveci Kozarcani i patriote omalazavajuci druge  i svodeci ih na najnizi nivo mada sebe ne vide tu(Kompleks nize vrijednosti)...Sreca pa nismo svi isti,hvala Allahu dragom....I ja se raspisao ali halalite....

22.10.2006.

Noc uoci Bajrama

I Aldin je zasluzio svoj Bajramski paketic.Istrajo je u mejtefu a naravno i sa hodzom.....

22.10.2006.

Bajram Serif Mubarek Olsun

Svima onima kojima ovaj praznik nesto znaci od sveg srca zelim da ga provedete u zdravlju, rahatluku i veselju....


Noviji postovi | Stariji postovi

KOZARAC-MUTNIK
<< 11/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

Weather Forecast
Kozarac.org
LINKOVI

Blogovi vrijedni citanja
CHAT KozaracMutnik

Chat-Tracara


N e r a l
Jasko
RUS
Blob
Bore oko ociju
Alko
katjusha
Knjizevna svastarica
Nesebicnost
Tuzna sudbina
Administrator
Dizajn pomoc


...slijedi nastavak______

"KOMENTARI"

Komentari sa uvredljivim i nepristojnim sadrzajem ce se automatski brisati.Hvala....

¤KOZARAC¤ bloggeri

Upisite se u knjigu gostiju

Zabava i download
Igrice
Slagalice
Igrice 01
PLAYTOY

Pisi na Arapskom




RUS


Firefox 2








Crveni Radio
























Slušate:
Crveni Radio







online
Racunajuci i tebe
306561

Powered by Blogger.ba