Bigoo.ws images for your blog

KOZARAC-MUTNIK

"Dosta mali da bi se gradom zvao ipak prevelik da bi selo bio" ¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤MOJ K O Z A R A C¤¤¤¤¤¤¤¤¤

30.04.2007.

Kad se sjetim Prijedora i Sane

Preuzto sa www.kozarac.org

Ovaj članak je nastao 1993 kada je prvi put i objavljen u nekim od naših novina. Napisao sam ga spontano, iz duše, ne želeći nikoga da uvrijedim, ali sa namjerom da istina ostane zapisana. Neka ga i ovdje... možda neko i od "prijedorčana" koji i danas žive u Prijedoru zaluta na ovu stranicu... možda se i zamisli... Ko zna...
Mnogi će reći da ovako nije bilo...možda i nije.
Možda sam samo ružno sanjao?!?

Ono što je nekad bio Prijedor (Kozarčani bi rekli "Pridor", što u stvari i jeste prvobitno ime moje čaršije - barem je bila i moja do ovog rata), više ne postoji.

Stari grad, naselje na adi koju pravi Berek, namijenski iskopan rukavac još u tursko doba, koji se kod Ribara izlijeva, a kod Poljane ulijeva u Sanu, sravnjen je maja 1992 sa zemljom. Naselje koje je u sebi imalo sve karakteristike jednog naroda, od Keja (e, koliko nas je na tom Keju zapalilo prvu cigaru, popilo prvi gutljaj žestokog...), preko drvene džamije i mejthane starih preko 300 godina (u puh izgorile), starih bosanskih kuća za koje nam je "istoričarka" Zora Dabek pričala da leže pod zemljom u starogradskom parku ispod Lovca i čekaju dan kada će biti iskopane, pa do Ljetne bašte, nalazi se samo još u sjećanju preživjelih Prijedorčana i na pokojoj sačuvanoj razglednici.

 A ta Ljetna bašta je 70-tih godina bila i srce i duša Prijedora. Mjesto gdje se je sve dešavalo, gdje se svirala najbolja živa svirka, gdje smo barili prve koke i momke, gdje su se tukli Urijaši protiv Skelara, a zajedno udarali Baračane i druge vozare, gdje je Šemara izlazio na binu na bijelom konju, Tica na čoperu, gdje su Kota i Slatka bol mjerili ko je drađi raji, a ko muzički više potkovan, bašta protiv koje su se bunile komšije iz nebodera, uzaludno pokušavajući da nam je zatvore, koja je osamdesetih tužno šutila zarastajući u korov, koja je devedesetih ponovo prosvala i skoro postala ono što je nekad bila, ugašena je tog maja 92 za sva vremena. Nikada više neće Deni i Ćerkez svirati do pet ujutro kod Šame. Ni za mene, ni za bilo koga drugog...

Pređemo li idući iz Starog grada kameni most, stižetedo Husine mesnice (rahmetli Huse nikad nije bio vlasnik te mesnice, ali smo je svi tako zvali) i raskršća na kojem morate stati i razmisliti gdje ćete. Polulijevo odemo li, stižemo do Raškovca, naselja sa nekad većinskim muslimanskim življem, kojeg su "braća" zajedno sa graničnim naseljima Zagrad i Skela etnički tako očistili, da je danas za neprepoznati. Nažalost, nije to bila karakteristika samo Raškovca. Ta praksa bila je tih dana "in" po cijelome Prijedoru. Od kioska do exkluzivnih restorana, gdje god je pisalo muslimansko ime ili se znalo da je vlasnik musliman, radile bi zolje ili bombe.

Skrenemo li lijevo kroz Titovu (danas kralja Petra I Oslobodioca - koga li je taj, kad i od koga oslobađao u dolini Sane?), "udarimo" na njenom kraju u Patriju - metlno čudovište, koje je neko zamislio kao robnu kuću, a koja to osim po nazivu nikad nije bila... a ime je dobila po jednom srpskom zaseoku na Kozari, što je još jedan dokaz da su Srbima u Potkozarju uskraćivana sva prava i slobode. Zimus je čujem, na pragu 21. vijeka, u toj Patriji, za male novopridošle Srbe iz okoline Prijedora otvoren seoski vašar, valjda tek toliko da se zajedno sa roditeljima osjećaju kao kod kuće.

Neodemo li tako daleko, to jest, stanemo li iza samoposluge, stojimo pred Džamijom. Namjerno sa napisao veliko početno slovo, da joj makar na ovaj način odam počast, kad joj već tog nesretnog 30-tog maja 92 nisam kogao pomoći. Nažalost bio sam jedan od mnogobrojnih bespomoćnih svjedoka paljenja Gradske džamije, nijemi posmatrač jednog barbarskog čina, jedne luđačke ceremonije, bolesne euforije zvane: uništi svaki simbol, svaki trag, sve što ima makar i predznak muslimansko.

Plameni jezičci parali su bolno nebo iznd Prijedora, visoko se izvijajući iz ove vjerske lomače, osvijetljavajući avetinjski grad. Trista godina istorije, biblioteka i arhiva muslimana Potkozarja gori pred mojim očima. Kroz jezivu tišinu čulo se samo pucketanje suhog džamijskog drveta, a kad se munare obrušilo u sredinu "bastiona zelenih beretki" - kako su komšije Srbi od te subote zvali džamiju, suze se više nisu mogle zadržati. Ne, ne zbog džamije, arhitektonskog objekta, ne zbog džamije, simbola vjere, ne zbog Ahmeta, Huse, Muhameda i inih, već zbog tebe Gorane, Dragane, Milane, Mrđane i Srđane, što ste dozvolili da vas osiromaše...

Bila je to treća džamija u Prijedoru koja je uništena tog dana. Teško da je i jedan prijedorski musliman spavao te noći. Jutro je pokazalo pravo lice naših dojučerašnjih komšija. "Gde vam je džamija - Allahimanet", natpis koji je osvanuo na zidu imamove kuće ( i ona je poslije srušena, a imam je odveden u Omarsku), rekao je sve. Onaj koji je to ispisao, "dobro" se najeo kod nas bureka, baklave, tufahija...

Ako na onom raskršću kod mesnice skrenemo desno, nakon tridesetak metara stoji  (još uvijek) jedna kuća, kuća legenda, znamenje i simbol svih prijedorskih generacija - RAMINA SLASTIČARNA. Od kad je otvorena zove Korzo, ali od kad ja znam za sebe, ime joj je KOD RAME ( stari Ramo se, rahmet mu duši, još prije desetak godina preselio na ahiret, ali je ime ostalo isto. Slastičarnu je preuzeo Senadin, Ramin sin, među rajom poznatiji kao Gazda. Rahmet i njegovoj duši... kažu da ga je u Omarskoj "sredio" Stojan Madžar, zahvalivši mu se tako za svaki komad kruha, za svaki komad odjeće, za svaki dinar koji bi mu Gazda davao kad bi Stojan izašao iz zatvora).

 "Naći se" kod Rame bilo je neko nepisano pravilo za sve Prijedorčane bez obzira na do tada sasvim nebitnu činjenicu ko kojoj vjeri i kojem narodu pripada... jer i kad smo se dijelili, dijelili smo se na seljake i na nas iz čaršije. Ima li ga, da je odrastao u Prijedoru, a da se ne sjeća stare peći na ugalj, čaja sa rumom, bohema, halve, boze i špricera, šampita, krempita i orašnjaka, najboljeg sladoleda u gradu... A svaki put kad bi renovirali slastičarnu, mijenjali joj izgled, mi bi ostajali nekako tužni, kao da su nam sa svakom promjenom otkidali dio mladosti i uspomena...Danas joj je kažu "vlasnik" Danilo Rosić... Danilo kod Rame...

Krenemo li dalje ulicom stižemo do Sane i gradskog mosta.Sana... kakva je to samo čudna rijeka bila. Do Prijedora bistra ko suza, od Prijedora mutna ko oranje... imala je svoja pravila i navike, niko nije mogao protiv njih. Svake godine, već od aprila Sana bi uzimala svoj danak. Uvijek bi se našlo hrabrih momaka koji bi otvarali sezonu kupanja, a Sana hirovita, momcima nepoznata, korita punog rupa, stubova, trave, virova, kad ščepa u zagrljaj,ne pušta.

Tog 30-tog maja uzela je najviše. Samo ovaj put niti je htjela ona, niti su oni koji su se u njoj našli znali da su u vodi uz koju su odrasli...prije toga su već bili rahmetli.

Sanske plaže - da ih samo nabrojim: Šljunak, Ada, Gradska, Tuševi, Vrbe, Kićin, Ušće, Bagremik, Žeger... Svaka od njih knjigu bi mogla napisati. A osim nas kupača, niko se o njima nije brinuo. Sami smo sebi svake godine sređivali dio obale gdje ćemoprovesti ljeto... od maja do septembra... nama more nije trebalo... naše se more zvalo SANA. Sana, koja će sigurno još dugo žaliti za svojim Redžom, čovjekom koji je iz njenog zagrljaja iščupao stotine nesigurnih plivača, ne pitajući nikoga za ime i vjeru.

Kažu da osim Sarajeva, nijedan grad u Bosni i Hercegovini nije imao više, niti bolje sređenih kafića i restorana od Prijedora. Niko, pa ni ja im ne zna tačan broj, ali znam sigurno da ih je 80% uništeno ili oteto od vlasnika. A koliko je vlasnika tih istih lokala završilo u logorima oko Prijedora, koliko ih je nestalo bez traga, to mogu reći njihovi dojučerašnji konobari i gosti...isti oni koji su ih "pazili" u Omarskoj, Keratermu, Trnopolju, na Manjači...znam samo to da više niko nikad neće ući kod Asafa, Amija, Kole, Dede, Zike, Šame, Mursela, Rame, Mirse Ćore, Ale, Dade, Ćifuta, Talića, u Pink, Boss, Škorpion, Art...

Prijedor je imao i dva kina. Mrakovicu i Radnik. Ružna, jadna, bijedna i zapuštena, za filmove tipa Brus Li-a, ali su nam bila draža od najmodernijih kina na svijetu. Imao je nekad i pet knjižara, a danas čujem radi samo Mala knjižara u kojoj se ne može kupiti ništa. Danas se u Prijedoru ne govori ine piše kao nekad...ni u školi, ni na ulici... kažu da govore ekavski i pišu ćirilicom. Pitam se, razumiju li sami sebe?

To je danas Prijedor. Prijedor koji je nekad bio i moj grad. Grad koji se nekad ponosio svojim parkovima i zelenilom, koji danas tužno umire u sivilu jedne bolesno-proklete luđačke ideologije. Grad u kojem je do juče živjelo preko 40.000 muslimana, grad u kojem ih danas gotovo i nema.

Plačeš li grade moj, kao što mi znamo zaplakati za tobom? ... Grad u kojem je "Vuk sa Vučjaka" za kutiju Kenta srušio kuću Halida Muslimovića... grad u kojem se za rušenje Bijele džamije u Puharskoj upotrijebili tonu eksploziva... Prijedor, grad u kome nema Prijedorčana.

Znam da grad nije kriv...krivi smo mi, koji smo dozvolili da izgrade one ružne Pećane, da u njih presele pola Omarske, Brezičana, Lamovite, Rasavaca, Babića, da ti isti "ljudi" dođu na vlast, za započnu rat, da narede uništavanje Kozarca, Kozaruše, Hambarina, Ćele, Jakupovića, Rakovčana, Čarakova, Kevljana, Bišćana..

.U okolini Prijedora ne postoji više ni jedno muslimansko selo... nema ni tragova da su tu ikad živjeli muslimani... preko 60 džamija srušeno je za nekoliko mjeseci... više od 80.000 muslimana protjerano je, ubijeno ili nestalo u logorima... sistematski, davno isplanirano i davno, davno sračunato.

Znam da nisam spomenuo ni sve ljude ni sva mjesta. Znam i da se niko neće ljutiti.

Prijedore, rahmet ti bilo... do nekih ljepših, urbanijih i pametnijih vremena.

                              Pisao: Smailagić Mirsad Hegi

KOZARAC-MUTNIK
<< 04/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

Weather Forecast
Kozarac.org
LINKOVI

Blogovi vrijedni citanja
CHAT KozaracMutnik

Chat-Tracara


N e r a l
Jasko
RUS
Blob
Bore oko ociju
Alko
katjusha
Knjizevna svastarica
Nesebicnost
Tuzna sudbina
Administrator
Dizajn pomoc


...slijedi nastavak______

"KOMENTARI"

Komentari sa uvredljivim i nepristojnim sadrzajem ce se automatski brisati.Hvala....

¤KOZARAC¤ bloggeri

Upisite se u knjigu gostiju

Zabava i download
Igrice
Slagalice
Igrice 01
PLAYTOY

Pisi na Arapskom




RUS


Firefox 2








Crveni Radio
























Slušate:
Crveni Radio







online
Racunajuci i tebe
306562

Powered by Blogger.ba