Bigoo.ws images for your blog

KOZARAC-MUTNIK

"Dosta mali da bi se gradom zvao ipak prevelik da bi selo bio" ¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤MOJ K O Z A R A C¤¤¤¤¤¤¤¤¤

25.11.2007.

www.kozarac-mutnik.be

Ova kisurina i hladno vrijeme natjeralo nas je sve u kucu.Tamo brate gdje je toplije.
Odavno prizeljkujem one tople dane prosliga ljeta,mada je covjek uvijek nezadovoljan.Ako je hladno zali se,ako je toplo opet kuknjava.Razlog ovoga posta je malo informatike sto se tice nase i vase stranice.Kao sto ste i sami primijetili a mislim na one koji su vec odavno sa nama da su se desile velike promjene ovdje na stranici.Mada i svi oni koji dolaze nama u posjetu razmisljaju sigurno kao i mi sami.Iz dana u dan se razvija ova nasa avlija i po meni samom sve je ljepsa i ljepsa a veliku zaslugu za to ima nas Muhamed-Pasha.Gotovo sva stranica je prevedena na nas jezik,tako da je mnogima sigurno mnogo lakse da se snadju.Forum je jos ostao ali i to ce doci na red akobogda.Trudimo se sto vise da vas koliko toliko informisemo kako iz rodnog nam kraja tako i iz tudjine.Kao sto vec znate na forumu se nalaze mnogi domaci filmovi kao i domace serije a koje mozete da skinete na pc i to zahvaljujuci nasem clanu Kiwiju.Otvorena je i tema za buduci teferic clanova na ljeto 2008 pa bujrum sa svojim prijedlozima i komentarima.Za sve one koji kao gost posjecuju ovu stranicu imaju mogucnost uclanjivanja na korisnickom ulazu a kao clan im se pruza mnogo vise mogucnosti kako na forumu tako i na ostalim sekcijama.Htio bih jos da naglasim da imamo dosta prijatelja koji ovu stranicu cijene i promovisu na svojim sajtovima.A to su:www.kozarac.org,www.kozarac.com te mnogi blogovi a od kojih isticem slijedece:http://bosniancook.blogger.ba/ ,http://trnopolje.blogger.ba/ ,http://kozarackikuhar.blogger.ba/.
Ja se nadam a i u cilju sviju nas da odrzimo  postojece prijateljstvo i vezu koju imamo izmedju sajtova.
I svima vama porucujemo Bujrum nam opet....
Selam vam narode moj....

05.11.2007.

Mnogo vise

Sve ovo a i mnogo vise naci cete na ako posjetite nasu web stranicu

www.kozarac-mutnik.be

19.10.2007.

Kozarac im u srcu

Jednom prilikom prosle godine bas negdje u oktobru sam na svom blogu pisao o jednoj humanoj zeni i njenom muzu
Blanki i Seadu Kahrimanovicu koji zive u Svedskoj u jednom mjestu 50-kilometara od Malmöa a koje se zove Sjöbo.A radilo se o humanitarnoj pomoci koju su oni skupili za Kozarac.Vrijednost te iste bila
je oko milion kruna.

Kako je sama rekla prvi put je otisla u Kozarac prije 4-5 godina i otad je Kozarac ostao vjecito u srcu te
velike zene.Kada je bila poslednji put vidjela je da pored raskosnih kuca i velikog broja Kozarcana koji zive vani ima i
dosta sirotinje a za koju se malo ko brine.Kada se vratila u Svedsku odlucno je krenula  od ustanove do ustanove pricajuci i objasnjavajuci sa kojom namjerom
je dosla.Stupila je ona u kontakt i sa IZ Kozarac od koje je dobila spisak najugrozenijih domacinstava na podrucju Kozarca.
Za njih je obezbjedila nuzno potrebne stvari kao sto su :drva, brasno, ulje, higijenski pribor itd.Ali nije samo na tome stala vec
 je za svoj Kozarac nabavila i svu opremu za jednu modernu zubnu ambulantu i jos sta vise financirati jednog zubara koji ce u
njoj raditi.A zelja im je jos da otvore i jedan staracki dom za smjestaj 20-ak starih i nemocnih koji nemaju kud.Zaposlili bi i
jednu med. sestru koja bi tu radila godinu dana da bi na kraju tu istu ustanovu preuzela M.Z ili opstina Prijedor.Zasto ovo pisem
,pa razlog je jednostavan.Od tad pa do sad nista nisam cuo za njih a ni jedna internet stranica nije objavila da li je ta pomoc
stigla a koja znam da jeste i gdje je sva ta pomoc od Blanke zavrsila.Ipak je to jedna velika humanitarna akcija koja treba i mora da
ima svoje mjesto medju nama Kozarcanima.Da se nebi neko kitio sa tudjim perjem ili se busao u prsa "Ja sam uradio nesto
veliko" a sa malim stvarima kao sto su lijepljenje plakata po Kozarcu.Volio bih a sigurno i mnogi od vas koji ovo citaju da nam se Blanka i Sead jave.Siguran sam da su opet u nekom humanitarnom skupljanju pomoci za Kozarac i njegove zitelje koji su dole
i koji ih blagodare na svakom koraku.Pa Blanka i Seade ako ovo kojim slucajem citate ja vam se u ime svih onih koji su vasu pomoc dobili zahvaljujem i zelim sve najbolje u vasem dobrotvornom radu.

Vas  www.kozarac-mutnik.be
12.10.2007.

Bajramska cestitka



Od srca vam zelim......

www.kozarac-mutnik.be

02.10.2007.

Neko puni 19 godinica

Jeeeej Jeeeej Jeeeej Ples Ples ueeeee Woohoo! ZivjeliSRETAN ROĐENDAN!!!!Jupi Jupi Osama Osama Osama Tulum Hura! Hura! Jeeeej Jeeeej Jeeeej Ples Ples ueeeee Woohoo! Zivjeli Tulum Zivjeli Osama Osama Jupi Woohoo!




M  E  L  I  T  A

Zeli ti familija Muminhodzic kao i ekipa   KozaracMutnik.be

26.09.2007.

Kozarac-Mutnik

Ne znam ni sam,ali nekakav virus se uglavio nama u familiju tako da nas je poobaralo kao kruske.Temperatura,kasalj,stomak i sta ti ja znam sta vec.Mozda je to sve zbog ovoga vremena ali nadati se boljem.Hehehe bas kao pijani se vucemo po kuci i sve kao kroz san protice vrijeme.
Aldin se nekako najbolje izvlaci ali ni on sam ne zna sta mu se desava,ali ipak tamani ove sladolede kao da mu nista nije.Ipak djeca to najbolje podnose.
Opet da se vratim na nasu novootvorenu stranicu.Mnogo toga je dodano od posljednjeg posta,mada je jos uvijek u stanju doradjivanja i dizajniranja.Izmedju ostalog da naglasim da smo ubacili forum gdje mozete da diskutujete kao i da postavljate svoje teme.Video sekcija na kojoj mozete da vidite zadnje video zapise kako Kozarca tako i okoline.Fotoalbum kao i slike mada sad zasad samo nekoliko ali dopunice se,a gdje i sami kao clan mozete dodati kao i skinuti sliku koja vam se svidja.Sve u svemu svakim danom je sve bolje i bolje.Opet da naglasim da stranica nije otvorena u cilju da konkurise sa nekom od vec postojecih stranica vec kao izvor informacija i suradjivanje sa vec postojecim.Ovom prilikom bih se zahvalio ekipi kozarac.org kao i ekipi kozarac.com koja je vec izrazila svoju dobrodoslicu i vec na neki nacin promovisala ovu stranicu na svojim sajtovima.Nadam se i mislim da ce tako i ostati i da cemo razviti jednu saradnju koja ce biti za dobro sviju nas.Ipak da ne odugovlacim previse dodjite i uvjerite se sami...
Selam vam narode moj.


www.kozarac-mutnik.be

18.09.2007.

TRNOPOLJE i TRNOPOLJCI

 Nisam mogao a da ne stavim ovaj post koji otvara vrata svima nama a posebno ljudima sa ovoga kraja.Sam autor ovoga bloga je kao Prvo nas Kozarcanin i Trnopoljac koji se zalaze a bogami i uspijeva u svojoj nakani da sto vise zblizi svoje sunarodnjake a i nas blogerase.Ujedno objavljuje i svoje stihove na jos jednom svom blogu Jesen je stigla.



Ovaj blog je otvoren odavno..a sa namjerom da otprilike privremeno koliko je to u mogucnosti da se stanovnici ovog pitomog mjesta druze, upoznaju  i da na neki nacin razmjene misljenja... 

Sa ovim blogom http://trnopolje.blogger.ba  zelim da vidim kako bi mozda izgledala buduca web stranica. Ideja je jednostavna, razmjeniti misljenja, informacije, procitati makar sedmicna desavanja iz Trnopolja, kao i novosti iz okruzenja koja se na neki nacin ticu i nas.

Takodje pozivam sve koji na neki nacin mogu pomoci u radu da se jave, da napisu komentar, bice mi zaista drago... Naravno bice i velikih slika samo dok ih naucim postavljati...

Evo stavio sam jedan post pa ga izbrisao a stavljam drugi da bih vas pozvao da se aktivno ukljucite u kreiranju ovog malog bloga.  Jednostavno saljite slike, dogadjaje, price, novosti, bilo sta sto bi bilo zanimljivo da se procita, svaka sitnica je dobrodosla.

Ovdje http://trnopolje.blogger.ba/ mozete cestitati rodjenje djeteta, rodjendan, pa i javiti neke tuzne vijesti, sve bi se to trebalo naci ovdje. Moj e mail za ovaj blog je deno1963@hotmail.com  .

Toliko za ovaj put, selam moji Trnopoljci ma gdje god da se nalazite... 

Preuzeto sa  http://trnopolje.blogger.ba/

15.09.2007.

Kozarac i ljepote koje ga cine onim sto jeste

Jos uvijek je ono privikavanje ali sve nasjeda jedno po jedno.Drugim rijecima uklapamo se opet u ovaj stranjski zivot .Jer sto kazu oni neki "Vrijeme i najteze rane lijeci".Ide,gura se nekako do neke tamo druge prilike kada se opet vidimo ja,Kozarac i Kozarcani...Svaka godina nesto novo,tako i ova.Mnogo se toga uradilo za godinu dana,gdje god da pogledas sve je pod nekom izgradnjom ili dogradnjom,a kamen sve te promjene pamti i uvijek je nekako sve to podnosio ustrajno i sa istoga mjesta,a tako i dan danas.Tamo neki vlahovi su neku zastavu stavili,ali kamen kao da vidi da joj dugo ostanka nema jer nema ona bujruma kod njega niti ce ga kada imati.Posto sam vec u proslom postu najavio otpocela je sa radom i nova Kozaracka stranica.Cilj iste je kao i mnoge druge da se poveca informativnost,druzenje i upoznavanje kako nas Kozarcana tako i bosanaca sirom dunajluka.Na njoj se moze naci pisanja i dozivljaji mnogih od nas,mahalske price,svjeze slike nasega Kozarca,prozivljeni dani u zloglasnim logorima itd.Ovaj blog ce i dalje da ostane sa vama tako da ista stranica nista ne mijenja ono sto vec jest.Nadam se a i znam da su admini od vec postojecih Kozarackih stranica veoma dobri momci a sa nekim od njih sam imao prilike da malo prohaberim a koji bi ako ne bude kakvih problema mogli na neki nacin da promovisu ovu  stranicu.Cilj nije  da konkurise sa nekom od njih vec jednostavno da imamo sto veci broj informacija kako iz rodnoga nam mista tako i nas koji smo privremeno vani.Sama ideja imena stranice potekla je od vec postojeceg bloga koji se vrti sa vama vec vise od godinu dana.KOZARAC-MUTNIK   je jos uvijek u stanju dotjerivanja i dizajniranja tako da cemo na kraju dobiti jednu kvalitetnu i nadasve posjecenu stranicu koja ce nadam se ostati jos dugo-dugo sa vama.Uclanivanje je vec u funkciji tako da sa svojim clanstvom i medju prvima stvarate istoriju ove nase a i vase stranice.Jednostavno dobro dosli u ovu nasu mahalu .Malo slikica nije na odmet.....Selam vam narode moj....




www.kozarac-mutnik.be.

11.09.2007.

Stize nam dragi Gost Mjesec Ramazana



Svim vjernicima koji u  dragog nam Allaha vjeruju zelim da im mjesec Ramazana olaksa sve njihove tegobe i da sa lakocom isposte ovaj nama sveti mjesec
Mjesec ramazan

U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanjeKur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.

(Kur'an, Krava, 185.)

Mome umetu je dato pet stvari u mjesecu ramazanu, koje nisu date ni jednom narodu prije njih: zadah iz usta postača bolji je kod Allaha, dž.š., od mirisa miska, meleci (anđeli) za njih čine istigfar (traže oprost) sve dok se ne omrse, okivaju se u okove prokleti šejtani pa nisu u mogućnosti da se slobodno kreću kao što to čine izvan ovog mjeseca, Allah, dž.š., uljepšava svaki dan Svoj Džennet i govori mu: "Samo što nisu Moji iskreni robovi koje snalaze nevolje i teškoće, ušli u tebe!", opraštaju im se grijesi zadnju noć!

Neko reče: "Jeli to Noć Kadra?"

Reče (Muhammed, alejhisselam):

Ne, jer radnik prima nagradu tek onda kada u potpunosti završi posao!

(hadis, govor Muhammeda, alejhisselam, prenosi Ebu Hurejre, a bilježi Ahmed)


www.kozarac-mutnik.be/

09.09.2007.

Udruzenje logorasa Prijedor 92

Mnoge vas bas kao i mene zanima kako i na koji nacin da se registruje onaj koji je bio logoras u nekim od mnogorojnih srpskih koncetracionih logora a posebno mi sa opstine Prijedor.

Ovdje su upustva kao i i adresa od novoosnovanoga udruzenja logorasa.


 

KAKO SE REGISTROVATI?
 
ZA REGISTRACIJU VAM JE POTREBNO:

1.DVIJE FOTOGRAFIJE (MALE ZA LIČNI DOKUMENT)
2.KOPIJA NEKOG LIČNOG DOKUMENTA (LIČNE KARTE ILI PASOŠA)
3.KOPIJA RELEVANTNE DOKUMENTACIJE KOJOM DOKAZUJETE
BORAVAK U LOGORU
4.KOPIJE DOKUMENTACIJE O LIJEČENJU (nalazi itd.)

AKO NE POSJEDUJETE DOKUMENTACIJU ONDA ĆETE SA FOTOGRAFIJAMA
I KOPIJOM LIČNOG DOKUMENTA NAVESTI DVA SVJEDOKA KOJI BI MOGLI
POTVRDITI VAŠE TVRDNJE!
ZA SVE NAŠE GRAĐANE KOJI ŽIVE U INOSTRANSTVU OSTAVLJENA JE
MOGUĆNOST REGISTRACIJE POŠTOM ILI INTERNETOM.
SA NAŠE STRANICE MOŽETE SKINUTI OBRAZAC ZA REGISTRACIJU KOJEG
 ĆETE POPUNJENOG NARAVNO POSLATI SA OSTALOM NAVEDENOM DOKUMENTACIJOM NA NAŠU ADRESU:

Udruženje "Prijedor92"
Ulica Zanatska, Zanatski centar (1.sprat)
79101 Prijedor
Bosna i Hercegovina

www.kozarac-mutnik.be
01.09.2007.

Nakon što je porodici Sejdinović iz Šićkog Broda izgorjela kuća vec vise od mjesec dana zive u satoru

pod_satorom                                                        

Molbe upućene na adresu Općine Tuzla bez odgovora. Preživljavanje od 141 KM .

Zijad i Behara Sejdinović iz Šićkog Broda kod Tuzle, zajedno sa sinovima Mehmedom (6), Begom (3) i Kenanom (2), već mjesec, nakon što im je požaru izgorio veći dio kuće, u nemogućim uvjetima žive u šatoru. Ispred njega se i kupaju, kuhaju i obavljaju sve ostalo što bi trebali u kući. Kažu da su se zato i porazbolijevali te da strahuju od pacova i zmija koje su česti "gosti".
Kako ističe Zijad, uprkos svim molbama upućenim na adresu Općine Tuzla, još nisu dobili nikakvu pomoć.
- Na rubu smo egzistencije. Bilo toplo ili hladno, živimo u nemogućim uvjetima, a najviše mi je žao djece. Obraćala sam se načelniku Imamoviću, koji nam je obećao brzo pomoći, ali izgleda da od toga nema ništa. Nevjerovatno je da se mogu izdvajati sredstva za koncerte, ali ne i za sanaciju naše kuće - kaže Behara.
Najstariji sin Mehmed uskoro bi trebao krenuti u drugi razred, ali prema svemu sudeći, njegovi roditelji ni za to neće imati novca. Za dva mlađa sina jedva sakupe za kupovanje pelena i mlijeka.
- Ako meni, dobrovoljcu i RVI, ne mogu pomoći, kome onda mogu. Živim od 141 KM penzije i jedva se prehranjujemo, a za sanaciju kuće potrebno nam je oko 2.000 KM - ističe Zijad, koji je za vrijeme rata, zbog smrzavanja, ostao bez prstiju jedne noge.

31.08.2007.

Vec dostupna

Dostupna mada jos u izradi i nova internet stranica
www.kozarac-mutnik.be
Za sve ljude dobre volje....


www.kozarac-mutnik.be

31.08.2007.

U POVODU MEĐUNARODNOG DANA NESTALIH

 

Danas je Međunarodni dan nestalih osoba i čak ni ovog dana niko ne traži nestale Prijedorčane. Niko danas ne traži nestale u čitavoj Bosanskoj krajini. Godina se polako bliži kraju a na terenu imamo poražavajuće rezultate – pronađeno je samo 10 skeletnih ostataka za koje se pretpostavlja da su Prijedorčani. U čitavoj Bosanskoj krajini nije ekshumirano ni 30 tijela ove godine, a slični rezultati su bili i prošle godine.

Od ukupno 3258 Prijedorčana koji su prijavljeni kao nestale osobe do sada je identifikovano tek oko polovina. Ove godine je pronađeno samo deset tijela. Niko nestale osobe nije tražio ove sedmice i niko ih neće tražiti ni iduće. Država Bosna i Hercegovina je na traženju nestalih u regionu Bosanske krajine angažovala samo jednog policajca u zadnjih 12 godina, koji dežura u hali Šejkovača u Sanskom Mostu.

Prijedorska policija za 15 godina nije učestvovala u pronalaženju niti jednog nestalog građanina Prijedora. Oni to jednostavno nemaju u svom opisu poslova iako je najnormalnije da upravo oni budu najviše angažovani na traganju za nestalim osobama jer se radi o teškim krivičnim djelima. Institut za nestale osobe u koji su se utopile tri nacionalne komisije je zaokupljen unutarnjom organizacijom dok vrijeme nepovratno teče i šansa za pronalazak tijela postaje sve manja.

U Prijedoru, ali i drugim sredinama gdje su nestali ljudi, postoji zavjera šutnje. Niko ne želi pomoći da se tijela njegovih sugrađana i komšija pronađu. Postoje indicije da se i u samom centru grada nalaze neke grobnice ali niko ne želi da ih locira.

Opština Prijedor do sada ničim nije pokazala da želi učestvovati u rješavanju problema nestalih. Ulice i fasade grada se uljepšavaju ali se ničim ne može pobiti činjenica da je ovo grad smrti i nepronađenih preko hiljadu tijela nevinih žrtava ratnog zločina.

Udruženje Prijedorčanki ''Izvor'' i ove godine apeluje na sve porodice nestalih osoba da budu upornije i aktivnije u insistiranju da se njihovi rođaci pronađu. Jedino porodice mogu natjerati vlasti da pronađu tijela nevinih žrtava, da nestali ponovo dobiju identitet i da se dostojanstveno pokopaju.

Udruženje Prijedorčanki ''Izvor''

Tekst sa www.kozarac.ba

19.08.2007.

Aldin i njegov godisnji u Bosni

Zagonetna pozadina

A ja i moja cetiri jarana smo bili na vaseru

A zasto se ne krece,cekamo vec dugo????

17.08.2007.

Voda,voda

Uzorak Slike  Mještani najveceg prijedorskog povratnickog naselja Kozarac tvrde da su žedni jer u svojim domacinstvima vec skoro mjesec dana otkako     traju suše nemaju vode za pice...

Da je situacija sa vodosnabdijevanjem u Kozarcu krajnje alarmantna potvrðuju mnogobrojni apeli za pomoc koje su predstavnici ove mjesne zajednice uputili na brojne adrese od lokalnih vlasti do republickog i državnog nivoa.

"Stanje sa nestašicom vode za pice u Kozarcu prisutno je vec godinama, a najizraženije je ljeti kada se broj stanovnika, dolaskom onih stanovnika koji žive i rade u inostranstvu, gotovo udvostruci. U Kozarcu trenutno obitava oko 25.000 ljudi, a vode nema ni za lijeka", tvrdi Ekrem Hadžic, predsjednik Savjeta ove mjesne zajednice.

On dodaje da je stari vodovod koji je žitelje Kozarca i okolnih sela snabdijevao vodom za pice u proteklom ratu potpuno devastiran, te da ga je s obzirom da je napravljen od azbestnih cijevi potrebno obnoviti i u potpunosti rekonstruisati.

"U opštini i u prijedorskom 'Vodovodu' su nam rekli da ce Kozarac dobiti vodu kada i Prijedor, jer se radi na implementaciji velikog projekta koji ce riješiti pitanje vodosnabdijevanja u cijeloj opštini. Meðutim, na njegovu implementaciju morace se cekati još tri naredne godine, a mještani Kozarca vremena za cekanje nemaju", pojašnjava Ekrem Hadžic.

Mještani ovog naselja kažu da je situacija sa vodosnabdijevanjem postala katastrofalna.

"Neki u ovom mjestu imaju vode i za svoje privatne bazene, a obicni graðani nemaju vode ni za pice. Plašimo se zaraze, stoka nam u štalama skapava od žeði, izvori i bunari, koje smo sami o svom trošku iskopali po selima, su nam presušili", govori pedesetogodišnji Asim Talic, mještanin sela Brðani kod Kozarca.

Ogorcen je kaže i ponašanjem ljudi iz dijaspore koji samo dva mjeseca ljeti borave u Kozarcu, a žele da pored svojih kuca imaju i bazene, koje pune kada voda na pola sata dnevno doðe u ovaj kraj.

Nešo više srece sa vodosnabdijevanjem, kažu u Kozarcu, imaju mještani sela Bešici. Muharem Bešlagic iz Bešica kaže da su mještani o svom trošku obnovili stari seoski vodovod.

"Vodu maksimalno štedimo i ne prolijevamo ni kap ove dragocjene tecnosti na luksuze i zalijevanje bašta. Zato je i imamo", kaže Muharem Bešlagic.

Direktor prijedorskog "Vodovoda" Milarad Šipka kaže da je upoznat s problemima vodosnabdijevanja Kozarca.

"Stanje jeste katastrofalno, ali se sa nestašicom vode za pice tokom ljeta suocavaju svi Prijedorcani. Ceka se na rješavanje ovog pitanja na nivou cijele opštine", potvrdio je Šipka.

Placaju cisterne

Kozarac i okolna sela ovih dana se vodom za pice snabdijevaju posredstvom cisterni koje po rasporedu pristižu iz Prijedora. Mještani, pak, tvrde da i dolazak cisterni u njihova udaljena sela treba da plate, a to ih svaki put košta oko stotinak maraka.

09.08.2007.

Valja nama opet....

Valja nama opet zavrnuti rukave i podmetnuti ledja.Neko kaze za koga,pa za sebe i svoju familiju pobogu si brate jer pare ne leze na putu.Vec par puta na nekim forumima se vrti pa kako je nama ovdje u Bosni kada nema posla....Eto ja bi dole u Bosni i vidjeh da posla za onoga ko hoce da radi ima koliko hoces a za neradnika ga vala nema nigdje.Neki kazu bez zdravstvenog i socijalnog necu vala nikome e ti onda cekaj dok ti drugi udijeli ili se j....Uci,radi i zaradjivaj ali ni sadaku ne zapostavljaj....Lijepo prodjose dani provedeni tamo daleko negdje u Bosni...Za Aldina je to bio pravi dozivljaj jedino sto ga muhe izujedase tako da ce i to pamtiti dugo.A bilo ih je brate ni sam ne znam odakle se izkotise tolike.Carsija u noci da ne mozes da prodjes od mladosti i velike gospode koja parkira po trotoarima ili stane nasred ulice tako da ta nasa omladina mora strogo da pazi kako se sece,da nebi bili pregazeni bas od onih koji se preko foruma bune za nepravilno parkiranje po Kozarcu....Svi ti prekrsitelji su manji od makovoga zrna kada su ovdje negdje na zapadu a dole se isteze kao neki noj.Da li se po Njemackoj,Austriji,Svedskoj,Svicarskoj itd. isti ti parkiraju po ulicama ili setalistima ili trotoarima kao dole....E sipak ovdje ili kazna ili pauk...Dole smo mi dase da se pokazemo tamo nekome "Hej ja sam taj".Mozda je i nasa policija preblaga pa je ostavila to negdje za bolja vremena,umjesto da debele kazne naplate istim tim koji se usudjuju parkirati tamo gdje ovdje ne smije ni da sanja....Al` haj to je Bosna pa se sve moze....Misle mnogi ne razmisljajuci....Vazno je da je Kozaracki Kamen jos uvijek na istom mjestu ali kako je navalilo i on je nesiguran tamo gje stoji....Selam vam narode moj....

07.08.2007.

Poslije odmora

Nakon pretoplog ljeta ponovo na sjeveru.Godisnji odmor kao i uvijek najbrze prodje.Osta Bosna i Kozarac tamo negdje daleko
a mi opet na pocetku.Sparaj,radi i pati do slijedeceg ljeta.Rodbina,prijatelji i poznanici se razasuse po bijelome svijetu
i bas kao i ja sam sa tugom u srcu iscekuju da im godina sto prije prodje.Susno ljeto donijelo je i probleme mnogima.
A najveci problem bila je voda.Ima nas svakakvih,pojedini vise vole da im je trava zelena nego komsijsko dijete koje nema ni da ruke opere.A i cempresi se moraju zalijevati najmanje dva puta dnevno jer to je vaznije nego sto komsija nema ni da abdest uzme...
Hehehe mentalitet bosanskoga balije.Ni stotinu ratova nas nece dovesti pameti...Sehidska dzenaza se odrzala,velika zalost taj dan koji bi se trebao pamtiti zauvijek,ali zelja za bogastvom i parama brzo sve prevazidje.Muzika po birtijama se cula dan prije kao i dan poslije
dzenaze....Sramota i to velika.Zar im nista ne znace 63 sehida koji su izgubili zivote mozda bas na tim mjestima gdje su danas
izgradjene te velike birtije i kojekakvi lokali.Po Mutnickoj ljepotici sa obljiznjeg bazena sarao je lajd sou a ezan jacijski se nije ni cuo
jer pjevali su kobajagi velike zvijezde narodne muzike samo dva dana prije velike sehidske dzenaze.Pa razmislite sami da li je to normalno,za mene nije...Allahova moc je velika...Selam vam narode moj....


Vise slika sa dzenaze   klikni na kozarac1.blogger.ba/

29.06.2007.

Godisnji odmor

Napokon da se malo odahne....Dalek put ali se izdrzi....Ostajte mi zdravo i veselo i lijepo proveden godisnji odmor.....

21.06.2007.

Ima li ga igdje (K O Z A R A C)


 

 VODENI PARK KOZARAC

 


 

16.06.2007.

Sehidska dzenaza 28.07.2007

Ništa











Velika sehidska dzenaza i sahrana identifikovanih zrtava rata opstine Prijedor, odrzat ce se 28.jula 2007.godine sa pocetkom u 10,00 sati!

Nakon razmatranja svih faktora (kako tehnicke izvodivosti tako i masovnosti ovog skupa i dr.) koji bi mogli uticati da ovaj tuzni skup prođe u najboljem redu i sto dostojanstvenije, nakon dugog razmatranja te slusajuci dobar broj clanova porodica koje ce tog dana ispracati svoje najmilije, organizacioni odbor je donio odluku da se lokacija velike centralne dzenaze i sahrane civilnih zrtava rata opstine Prijedor, izmjesti ispred "Carsijske dzamije" u Prijedoru, na stadion "Poljana" na Skeli u Prijedoru, svima nama poznatog kao stadion fudbalskog kluba "Berek"!

Znaci, velika centralna sehidska dzenaza i sahrana, te ispracaj identifikovanih civilnih zrtava rata opstine Prijedor ce se odrzati 28.jula 2007.godine sa pocetkom u 10,00 sati, na stadionu "Berek" u Prijedoru!

04.06.2007.

Mome babi (jednog dana kad se vrati )

www.kozarac.org
Prica koju je napisala jedna nasa Kozarcanka  i od koje pri citanju same suze niz lice podju....

Godine prolaze moj babo, kako da ti sve opisem i kazem u jednom pismu,i knjiga nebi bila dovoljna., a kamoli jedno malo duze pismo,pokusacu da ti opisem i ako znam kako mi je i koliko me boli ...
Ma htjedoh ti toga mnogo reci ali nestize ,stoga ti pisem ovo malo jada i tuge koji me prati cijelog mog zivota odkako nisi sa nama ...

Znas babo nije davno bilo otiso si da branis tu zemlju Bosnu ,sa puskom u ruci ,sa svojim Kozarcanima i Bosancima,prema Kozari nasoj ,
i tu je stalo sve ,vrjeme je zamene polako prestajalo i prestajalo ...rekose mi neki ljudi da ste uhapseni bili ...da ste otisli u nekakav logor smrti Omarsku, reko se mi da si prezivio i bjelu kucu,reko se mi da su vas lijepo obukli i poslali za razmjenu negdje u Bosnu,rekose mi puno toga , ma nevjerujem ja njima ,
ja zivim u nadi u tuzi u ocaju da ces doci i zakucati na nasa vrata ....

Eh" moj babo ,sta osta toga da ti nisam ispricala ,ali zato ti sad pricam i tjesim sebe u nadi da ces me saslusati (tamo negdje daleko)
znas da smo ja mama , brat i sva nasa famelija ,bili u tom nekom kako kazu sabirnom centru u Trnopolju,ma bili smo i gladni i zedni i bez igdje icegaa,ali vjerovali smo da ces nam barem ti doci i podariti nam onaj tvoj topli osmjeh i vedro lice...ali ali
Znas babo protjerail su nas iz logora u trece zemlje kako ih oni nazvase zlobnici ., dusmani..izvukli smo zivu glavu ali sta vrijedi ,kolko je zivota stradalo nevino i na kraju sta cenam zivot u tudzoj zemlji... ..

Eh" moj baboo, znas sta je jos toga bilo a neuspjeh ti reci ,znas da smo zivjeli u tvojoj firmi u Zagrebu,znas babo radili smo i ja i moj brat ,tvoj shef nas je zaposlio i ako nismo bili spremni za posla ali smo morali ,znas babo svi su nam pricali o tebi kao dobrom covjeku,kao najboljem radniku ,ma svasta su nam govorili ,bili smo ponosni na tebe sto si bio taki covjek...znas babo tvoj hijab jos uvjek stoji tamo gdje si ga i ostavio ,niko ga nevozi i nedira...izgleda ceka tebe..ali ali

Eh" moj babo nije davno bilo ,kad su prvi logorasi dosli iz logora(iz Bosne) u Karlovac ,isli smo svi tamo da te docekamo i ako smo znali da nema nist od toga ,ali ipak smo otisli da te trazimo ..ali ali ..
Poruke smo ti pisali i pisali babo a ti ni na jednu da nam odgovoris eh gdje si se skrio...(vracale-su se bez tvoga potpisa )...ali ali nada jos uvjek traje...

Eh" moj baboo zaboravi da ti kazem da su nam i majka i did negdje u okolici sela stradali,,,znas da su i tvoja braca skradala ,ostali su samo onaj naj mladzi i onaj naj stariji striko... ma znas sve je haos ,cjela famelija je po bjelom svjetu od zapada do juga pa do istoka i sjevera,protjerali su nas sviju nigdje niko skorom nije opsto..a porusili su sve... jedino, nadu nam nemogu srusiti i unistiti ...eh moj baboo...

Eh" moj baboo znas da sam i ja postala zena ,udala sam se i zivim negdje daleko od vas sviju ,kazu u zemlji koja nije ratovala stoljecima,pa sam moju fameliju osnovala sa osobom koju si ti dobro poznavao ...znas kad si mu rekao(u logoru) cuvaj mi porodicu ako prvi izadzes iz logora ,a ako ja izadzem ja cu se pobriniti za sviju ..sjecas se iz komsiluka je on...eh eh... ma znas ga garant..bio je sin tvog jarana ..

Eh" moj babo nisam ti ovo pricala, znas da si posato pravi dido,dobila sam cerkicu ima 12.godina, a i sina sam dobila tek mu je 10.god.,(ma isti je ti ) ,pa takodze ima i ova naj mladza 2.godine...eh moj baboo znas da se i moj brat(tvoj sin) ozenio ,a snaha je negdje iz okolice Kupresa ,(znas da si nas tamo vodio kad smo bili mali ), eh moj babuka ,znas da si dobio i jos jednu unukicu tj.4 po redu, od tvog sina ,posto si naveliko did... moja te djeca spominju cesto i uvjek traze da im opisem kakv si bio ,a meni to uvjek drago i ako je bolno ...ali skupim hrabrosti da te opisem kao velikog i dobrog covjeka ...

Eh" moj babo nista ti nisam pricala o mojoj mami ,to je zena kakve nema nadaleko ,citav zivot je sama(od tvog nestanka) ,mi smo ti u bjelom prokletom svjetu a ona sama u toj zemlji Bosni .
Znas da je ona na starom kucistu opet napravila istu onakvu kucu kakvu si ti nekad bio sagradio...znas da smo mi mamu pokusali da ubjedimo da nadze jednog dobrog druga(za zivot) i da se pomiri sa sudbinom kakva jest i da vise nezivi sama,,nije mogla da vjeruje da smo mi stvarno spremni da u nas zivot udze neka druga osoba umjesto tebe.,ali se ipak odlucila na taj korak ..i ako suze lije danima za tobom..

Eh" moj babo ona lije suze danima i danima ,znas da nosi naocale,znas da nema nikakve pomoci niti penzije niti bilo sta ...nema nista ,u nadi ceka tebe ....znas sta kaze za tebe, pa nek je i invalid samo nek je medzu nama nek sjedi u cosku ,eh nasa mama ...skromna kao i obicno..


Ma sve se promjenilo u toj zemlji Bosni ,nerekoh ti ni ovo ,nasa mahala ,carsija se sagradila bolja nego ikad imamo svega i svacega ,ali fali nam ona nasa raja stara ,fali nam osmjeh iz dna duse ,ma fali nam sve i svasta...
..
Eh" moj baboo , zaboravih ti i ovo reci ,znas da je tvoj sin(moj brat) zavrsio za mehanicara ,a znas kako si ti to mrzio ,uvjek si govorio nemoj samo u prljav poso ...ali eto to je izabrao...pa sad radi nesto sasvim drugo , znas da je on sagradijo onu vanjsku kuhinju nasu ,naucijo je i to ,ma sila ga natjerala a i neimastina,odkako tebe nema samo se muci kroz zivot ..a i mama sa njim se borila do kraja i bori se za opstanak jos uvjek ..

Eh" moj baboo i ja sam ti zavrsila za frizerku sjecas se nije davno bilo,uvjek si mi govorio ceri otvoricemo salon ovde kod kuce pa ces raditi i biti svoj covjek...ali ali ....
Ma ja sam se prilicno snasla u zivotu ,imam svega i svacega ,allah mi dragi podario djecu ,pa i para se ima ,ma ima se i zdravlja donekle,ali fali ona tvoja roditeljska ljubav ona atmosfera famelijarna .. ma fali sve, nema rjeci kojima se moze opisati ..

Ma sta da ti jos kazem trebas da dodzes pa da vidis divote bozije..
Ja jos uvjek cekam tebe....moj babuka....da ti sve ovo ispricam i da ti vidim one tvoje sjede kose i vedro lice nasmijano..
.mada ja tebe vidim u svakom (covjeku) prolazniku ,onako sjede kose punac`ak sa osmjehom ,osrednji godina...

Eh" moj babuka ....moj babuka....

nemogu vise ovu tudzinu da savladam jedva cekam da se kuci vratis pa da budemo sretni kao nekada u dobra stara prijeratna vremena...

i ako znam da je nemoguce.
Jel ovo je samo mrtvo slovo na papiru ispisano od jednog insana i nadam se da cete me shvatiti
Vi KOJI BUDETE CITALI ..
MOZDA SE NASTAVI OVA PRICA, NIKAD SE NEZNA!!!!!!

04.05.2007.

ADMIRI CAUSEVIC je potrebna VASA pomoc

  Admira Causevic
Omladinski centar Hambarine pokrenuo je akciju pod nazivom „Zajedno smo jaci“ a radi se o djevojcici Admiri Causevic kcerki Dzevade i Almira Causevica iz Hambarina.

Admira je rodjena 19.04.2004.god, kao zdrava beba i do svoje trece godine starosti nisu se primjetili uzroci bolesti, nazalost u decembru 2006.god, djevojcica je bila primljena na ljecene zbog prehlade i upale pluca, nakon cjele pretrage ustanovilo se da nije u pitanju prehlada/gripa nego homoliticka kriza (dijagnoza: anemia haemolythica imumunogenes, gdje je odmah primljena u kliniku za djecije bolesti/ klinicki centar Banja Luka.



Takodje do danas djevojcica je konstantno pod ljecnickom kontrolom, duze vrijeme je lezala u gore navedenoj bolnici.Trenutno stanje djevojcice je nestabilno u kratko vrijeme je ostala bez kose, krvna slika je nestabilna i konstantno se vrsi tranfuzija krvi.

Pretrage su u toku, jer takozvana homoliticka kriza vodi nazalost ka pocetku Leukemije.Djevojcici je potrebno redovno koristenje ljekova.

Familija Causevic vratila se prosle godine u Hambarine uspjeli su dobiti materijal za kucu, nazalost roditelji su nezaposleni i nemaju redovna primanja, jedino kad otac uspije da zaradi dnevnicu jednom sedmicno od tog prezivljavaju i bore se za zivot svoje kcerke.

Ovim dopisom molimo sve ljude dobre volje da se prikljuce nasoj akciji nebitno na koji nacin svaka pomoc je dobro dosla.

POMOZIMO ADMIRI „ZAJEDNO SMO JACI“

Kontakt osoba :Azra Novkinic
Tel: 00387-65/395-485
e-mail:oc_hambarine yahoo.com

Elektronske uplate mozete izvrsiti preko jetima

Kontakt osoba za Ameriku
Admir Ejupovic,
4022 N.Lavergne Chicago
ILLINOIS 60641
Telefon: 773-205-2176
Ko zeli pomoci iz Amerike neka se javi Adi sto prije tako da Ado moze o sto manjem trosku transferovati novac jer je transfer novca prilicno skup.

Preuzeto sa www.kozarac.ba

30.04.2007.

Stradanje Srebrenice i Bosnjackoga naroda

http://www.youtube.com/watch?v=xsXVuTJqVJM

30.04.2007.

Kad se sjetim Prijedora i Sane

Preuzto sa www.kozarac.org

Ovaj članak je nastao 1993 kada je prvi put i objavljen u nekim od naših novina. Napisao sam ga spontano, iz duše, ne želeći nikoga da uvrijedim, ali sa namjerom da istina ostane zapisana. Neka ga i ovdje... možda neko i od "prijedorčana" koji i danas žive u Prijedoru zaluta na ovu stranicu... možda se i zamisli... Ko zna...
Mnogi će reći da ovako nije bilo...možda i nije.
Možda sam samo ružno sanjao?!?

Ono što je nekad bio Prijedor (Kozarčani bi rekli "Pridor", što u stvari i jeste prvobitno ime moje čaršije - barem je bila i moja do ovog rata), više ne postoji.

Stari grad, naselje na adi koju pravi Berek, namijenski iskopan rukavac još u tursko doba, koji se kod Ribara izlijeva, a kod Poljane ulijeva u Sanu, sravnjen je maja 1992 sa zemljom. Naselje koje je u sebi imalo sve karakteristike jednog naroda, od Keja (e, koliko nas je na tom Keju zapalilo prvu cigaru, popilo prvi gutljaj žestokog...), preko drvene džamije i mejthane starih preko 300 godina (u puh izgorile), starih bosanskih kuća za koje nam je "istoričarka" Zora Dabek pričala da leže pod zemljom u starogradskom parku ispod Lovca i čekaju dan kada će biti iskopane, pa do Ljetne bašte, nalazi se samo još u sjećanju preživjelih Prijedorčana i na pokojoj sačuvanoj razglednici.

 A ta Ljetna bašta je 70-tih godina bila i srce i duša Prijedora. Mjesto gdje se je sve dešavalo, gdje se svirala najbolja živa svirka, gdje smo barili prve koke i momke, gdje su se tukli Urijaši protiv Skelara, a zajedno udarali Baračane i druge vozare, gdje je Šemara izlazio na binu na bijelom konju, Tica na čoperu, gdje su Kota i Slatka bol mjerili ko je drađi raji, a ko muzički više potkovan, bašta protiv koje su se bunile komšije iz nebodera, uzaludno pokušavajući da nam je zatvore, koja je osamdesetih tužno šutila zarastajući u korov, koja je devedesetih ponovo prosvala i skoro postala ono što je nekad bila, ugašena je tog maja 92 za sva vremena. Nikada više neće Deni i Ćerkez svirati do pet ujutro kod Šame. Ni za mene, ni za bilo koga drugog...

Pređemo li idući iz Starog grada kameni most, stižetedo Husine mesnice (rahmetli Huse nikad nije bio vlasnik te mesnice, ali smo je svi tako zvali) i raskršća na kojem morate stati i razmisliti gdje ćete. Polulijevo odemo li, stižemo do Raškovca, naselja sa nekad većinskim muslimanskim življem, kojeg su "braća" zajedno sa graničnim naseljima Zagrad i Skela etnički tako očistili, da je danas za neprepoznati. Nažalost, nije to bila karakteristika samo Raškovca. Ta praksa bila je tih dana "in" po cijelome Prijedoru. Od kioska do exkluzivnih restorana, gdje god je pisalo muslimansko ime ili se znalo da je vlasnik musliman, radile bi zolje ili bombe.

Skrenemo li lijevo kroz Titovu (danas kralja Petra I Oslobodioca - koga li je taj, kad i od koga oslobađao u dolini Sane?), "udarimo" na njenom kraju u Patriju - metlno čudovište, koje je neko zamislio kao robnu kuću, a koja to osim po nazivu nikad nije bila... a ime je dobila po jednom srpskom zaseoku na Kozari, što je još jedan dokaz da su Srbima u Potkozarju uskraćivana sva prava i slobode. Zimus je čujem, na pragu 21. vijeka, u toj Patriji, za male novopridošle Srbe iz okoline Prijedora otvoren seoski vašar, valjda tek toliko da se zajedno sa roditeljima osjećaju kao kod kuće.

Neodemo li tako daleko, to jest, stanemo li iza samoposluge, stojimo pred Džamijom. Namjerno sa napisao veliko početno slovo, da joj makar na ovaj način odam počast, kad joj već tog nesretnog 30-tog maja 92 nisam kogao pomoći. Nažalost bio sam jedan od mnogobrojnih bespomoćnih svjedoka paljenja Gradske džamije, nijemi posmatrač jednog barbarskog čina, jedne luđačke ceremonije, bolesne euforije zvane: uništi svaki simbol, svaki trag, sve što ima makar i predznak muslimansko.

Plameni jezičci parali su bolno nebo iznd Prijedora, visoko se izvijajući iz ove vjerske lomače, osvijetljavajući avetinjski grad. Trista godina istorije, biblioteka i arhiva muslimana Potkozarja gori pred mojim očima. Kroz jezivu tišinu čulo se samo pucketanje suhog džamijskog drveta, a kad se munare obrušilo u sredinu "bastiona zelenih beretki" - kako su komšije Srbi od te subote zvali džamiju, suze se više nisu mogle zadržati. Ne, ne zbog džamije, arhitektonskog objekta, ne zbog džamije, simbola vjere, ne zbog Ahmeta, Huse, Muhameda i inih, već zbog tebe Gorane, Dragane, Milane, Mrđane i Srđane, što ste dozvolili da vas osiromaše...

Bila je to treća džamija u Prijedoru koja je uništena tog dana. Teško da je i jedan prijedorski musliman spavao te noći. Jutro je pokazalo pravo lice naših dojučerašnjih komšija. "Gde vam je džamija - Allahimanet", natpis koji je osvanuo na zidu imamove kuće ( i ona je poslije srušena, a imam je odveden u Omarsku), rekao je sve. Onaj koji je to ispisao, "dobro" se najeo kod nas bureka, baklave, tufahija...

Ako na onom raskršću kod mesnice skrenemo desno, nakon tridesetak metara stoji  (još uvijek) jedna kuća, kuća legenda, znamenje i simbol svih prijedorskih generacija - RAMINA SLASTIČARNA. Od kad je otvorena zove Korzo, ali od kad ja znam za sebe, ime joj je KOD RAME ( stari Ramo se, rahmet mu duši, još prije desetak godina preselio na ahiret, ali je ime ostalo isto. Slastičarnu je preuzeo Senadin, Ramin sin, među rajom poznatiji kao Gazda. Rahmet i njegovoj duši... kažu da ga je u Omarskoj "sredio" Stojan Madžar, zahvalivši mu se tako za svaki komad kruha, za svaki komad odjeće, za svaki dinar koji bi mu Gazda davao kad bi Stojan izašao iz zatvora).

 "Naći se" kod Rame bilo je neko nepisano pravilo za sve Prijedorčane bez obzira na do tada sasvim nebitnu činjenicu ko kojoj vjeri i kojem narodu pripada... jer i kad smo se dijelili, dijelili smo se na seljake i na nas iz čaršije. Ima li ga, da je odrastao u Prijedoru, a da se ne sjeća stare peći na ugalj, čaja sa rumom, bohema, halve, boze i špricera, šampita, krempita i orašnjaka, najboljeg sladoleda u gradu... A svaki put kad bi renovirali slastičarnu, mijenjali joj izgled, mi bi ostajali nekako tužni, kao da su nam sa svakom promjenom otkidali dio mladosti i uspomena...Danas joj je kažu "vlasnik" Danilo Rosić... Danilo kod Rame...

Krenemo li dalje ulicom stižemo do Sane i gradskog mosta.Sana... kakva je to samo čudna rijeka bila. Do Prijedora bistra ko suza, od Prijedora mutna ko oranje... imala je svoja pravila i navike, niko nije mogao protiv njih. Svake godine, već od aprila Sana bi uzimala svoj danak. Uvijek bi se našlo hrabrih momaka koji bi otvarali sezonu kupanja, a Sana hirovita, momcima nepoznata, korita punog rupa, stubova, trave, virova, kad ščepa u zagrljaj,ne pušta.

Tog 30-tog maja uzela je najviše. Samo ovaj put niti je htjela ona, niti su oni koji su se u njoj našli znali da su u vodi uz koju su odrasli...prije toga su već bili rahmetli.

Sanske plaže - da ih samo nabrojim: Šljunak, Ada, Gradska, Tuševi, Vrbe, Kićin, Ušće, Bagremik, Žeger... Svaka od njih knjigu bi mogla napisati. A osim nas kupača, niko se o njima nije brinuo. Sami smo sebi svake godine sređivali dio obale gdje ćemoprovesti ljeto... od maja do septembra... nama more nije trebalo... naše se more zvalo SANA. Sana, koja će sigurno još dugo žaliti za svojim Redžom, čovjekom koji je iz njenog zagrljaja iščupao stotine nesigurnih plivača, ne pitajući nikoga za ime i vjeru.

Kažu da osim Sarajeva, nijedan grad u Bosni i Hercegovini nije imao više, niti bolje sređenih kafića i restorana od Prijedora. Niko, pa ni ja im ne zna tačan broj, ali znam sigurno da ih je 80% uništeno ili oteto od vlasnika. A koliko je vlasnika tih istih lokala završilo u logorima oko Prijedora, koliko ih je nestalo bez traga, to mogu reći njihovi dojučerašnji konobari i gosti...isti oni koji su ih "pazili" u Omarskoj, Keratermu, Trnopolju, na Manjači...znam samo to da više niko nikad neće ući kod Asafa, Amija, Kole, Dede, Zike, Šame, Mursela, Rame, Mirse Ćore, Ale, Dade, Ćifuta, Talića, u Pink, Boss, Škorpion, Art...

Prijedor je imao i dva kina. Mrakovicu i Radnik. Ružna, jadna, bijedna i zapuštena, za filmove tipa Brus Li-a, ali su nam bila draža od najmodernijih kina na svijetu. Imao je nekad i pet knjižara, a danas čujem radi samo Mala knjižara u kojoj se ne može kupiti ništa. Danas se u Prijedoru ne govori ine piše kao nekad...ni u školi, ni na ulici... kažu da govore ekavski i pišu ćirilicom. Pitam se, razumiju li sami sebe?

To je danas Prijedor. Prijedor koji je nekad bio i moj grad. Grad koji se nekad ponosio svojim parkovima i zelenilom, koji danas tužno umire u sivilu jedne bolesno-proklete luđačke ideologije. Grad u kojem je do juče živjelo preko 40.000 muslimana, grad u kojem ih danas gotovo i nema.

Plačeš li grade moj, kao što mi znamo zaplakati za tobom? ... Grad u kojem je "Vuk sa Vučjaka" za kutiju Kenta srušio kuću Halida Muslimovića... grad u kojem se za rušenje Bijele džamije u Puharskoj upotrijebili tonu eksploziva... Prijedor, grad u kome nema Prijedorčana.

Znam da grad nije kriv...krivi smo mi, koji smo dozvolili da izgrade one ružne Pećane, da u njih presele pola Omarske, Brezičana, Lamovite, Rasavaca, Babića, da ti isti "ljudi" dođu na vlast, za započnu rat, da narede uništavanje Kozarca, Kozaruše, Hambarina, Ćele, Jakupovića, Rakovčana, Čarakova, Kevljana, Bišćana..

.U okolini Prijedora ne postoji više ni jedno muslimansko selo... nema ni tragova da su tu ikad živjeli muslimani... preko 60 džamija srušeno je za nekoliko mjeseci... više od 80.000 muslimana protjerano je, ubijeno ili nestalo u logorima... sistematski, davno isplanirano i davno, davno sračunato.

Znam da nisam spomenuo ni sve ljude ni sva mjesta. Znam i da se niko neće ljutiti.

Prijedore, rahmet ti bilo... do nekih ljepših, urbanijih i pametnijih vremena.

                              Pisao: Smailagić Mirsad Hegi

23.04.2007.

Bolje biti pijan nego star

03.04.2007.

Od blogga do knjige

O knjizi

 -> Knjiga "Bore oko očiju" prepis je iz ratnih dnevnika Saudina Bećirevića, bosanskog vojnika. Autor je tokom rata dao obećanje prijatelju da će u slučaju njegove smrti napisati knjigu o njima i o ratu. Prijatelj je poginuo, a knjiga "Bore oko očiju" predstavlja ispunjenje datog obećanja.

-> Prošlo je 15 godina od prvog pucnja do objavljivanja ove knjige. Prije 2 godine autor je pokrenuo blog "Bore oko očiju", koji sa 370.000 posjetilaca postaje najposjećeniji bh. blog. U moru blogera publika je jedini istinski sudac koji će na vrh izbaciti samo najzanimljivijeg i najboljeg. Ove priče napokon pronalaze svoje mjesto među koricama.

-> "Imao je osamnaest godina i ostao u Sarajevu sam, bez ikoga. Prijatelji su se rasuli preko noći, a od porodice je svakako fizički bio odvojen. Mogao je ostati ili pobjeći, to je bilo jedino pitanje na koje je trebalo dati odgovor. Odlučio je ostati, i postao odličan snajperista i jedan od najistaknutijih boraca svoje jedinice i cijele Armije BiH."

-> 10% sredstava od prodaje knjige ide u humanitarne svrhe, i to za školovanje djece bez roditelja. Ujedno ce na dan promocije biti organizovan box za dobrovoljne priloge za pomoc djevojcici Lamiji

-> Jasminko Halilović je za posljednju koricu knjige napisao: "Ova knjiga je iskren zapis o zlu koje je haralo zemljom Bosnom krajem 20. stoljeća. Lahko je prepoznatljiv sukob čiste mladosti i prljavog rata, te teškoća nezrelog osamnaestogodišnjaka u suočavanju s novom situacijom. U trenutku kada put u školu zamjenjuje put u jezgro borbe, Saudin nastavlja popunjavati svoje teke, ne školskim zadaćama, nego ratnim pričama. Danas, nakon 15 godina, spreman ih je podijeliti s Vama.

Iskustvo ovog momka iskustvo je svih nas. Svojim pričama odveo me na mjesta koja sam sanjao i pokazao mi da me nisu branili heroji iz bajke na bijelim konjima, kako sam kao dječak zamišljao. Branili su me istinski heroji, malo stariji dječaci od mene."

Promocije

Pozivamo sve građane da prisustvuju promocijama:

 -> Sarajevo - 04. april 2007. Dom mladih (Skenderija), 19:30

Promotori: Jovan Divjak, Majo Dizdar, Nihad Kreševljaković

Autor i organizator: Saudin Bećirević, Jasminko Halilović

Pozivamo građanstvo, te predstavnike medija da prisustvuju promociji knjige.

-> Breza - 05. april 2007. Gradska biblioteka, 20:00

-> Visoko - 05. april 2007. 18:00

-> Zavidovići - 06. april 2007. Centar za kulturu, 16:00

-> Zenica - 06. april 2007. Gradska biblioteka, 19:00

-> Tuzla - 07. april 2007. Kuća plamen mira, 19:30

Vise o samoj knjizi mozete procitati na web stranici bosanski vojnik
27.03.2007.

KOZARAC-Prijedorska Kalifornija



Vratilo se desetak hiljada povratnika * Prijedoru nabijaju kompleks sa bazenima, restoranima, veleljepnim objektima

"Da Kozarac ima što Prijedor nema potrudile su se porodice Mirzeta i Jasmina Jakupovića i Esada Bešića, čiji bazeni, restorani, veleljepni poslovni i stambeni objekti danas krase ovo naselje u koje se vratilo oko desetak hiljada povratnika.

Ulaganja ovih kozaračkih porodica broje se milionima maraka u poslovne poduhvate koji, po tvrdnji jednog od vlasnika kompanije "Mešić" Mirzeta Jakupovića, imaju jedan cilj. Nova radna mjesta za povratnike.

-Otvaranjem fabrike šampinjona u Bišćanima, povratničkom naselju na lijevoj obali Sane, zaposlit ću 30 radnika - kaže Mirzet koji će u svom novom poslovnom carstvu, zgradi u centru Kozarca, uskoro otvoriti i pravu malu kliniku, ono što Kozarcu trenutno nedostaje.

Da prijedorska Kalifornija, kako neki iz milja zovu svoj Kozarac, doživljava pravi poslovni procvat, potvrđuje i cijena građevinskog zemljišta, duplo veća no ona u Prijedoru.

- Da je trpamo u saksije i prodajemo, dobro bi na njoj zaradili - kaže u šali Esad Bešić, koji je Prijedoru davne 2002. godine nabio kompleks kada je izgradio pravi olimpijski bazen.

Jakupovići grade još tri bazena

I dok Prijedor još uvijek čeka da dobije bar jedan bazen, u Kozarcu Jasmin Jakupović s nećakom Eldinom, poznatim golmanom, gradi još tri bazena i pravi mali akva park s hotelom.

Imaju i markicu

U Kozarcu je promovirana i poštanska markica o stogodišnjici pošte. Informaciju o otvaranju "poštanskog i brzojavnog ureda" u Kozarcu tada je daleke 1907. godine objavio i list "Bošnjak", a načelnik kozarački Muharem aga Balić tada je poslao i brzojav zahvale u Zemaljsku vladu u Sarajevu.

www.kozarac.org

19.03.2007.

Razbojnici pretukli i opljackali familiju Foric u Kozarcu

Letvama pretukli supružnike, vezali njihovog sina i ukrali automobil, dokumente i novac
Sefer Forić (80) zadobio povred glave, a njegova supruga Hamša (78) nalazi se u teškom i komatoznom stanju u banjalučkoj bolnici * Sin Rifet prošao bez povreda

Četiri maskirana i naoružana razbojnika preksinoć su pola sata prije ponoći upala u kuću Rifeta Forića (51) iz Kamičana kod Prijedora, biznismena, privremeno nastanjenog u Petrinji u Republici Hrvatskoj. Nakon što su Rifeta, prijeteći pištoljem, vezali trakom ibrutalno pretukli njegove roditelje, oca Sefera ( 80) i majku Hamšu (78), nakon pedesetak minuta razbojnici su pobjegli.

Prijetili pištoljem
Razbojnici su odvezli Rifetov automobil "pasat", vrijedan oko 60.000 maraka, kojim se Forić iz Petrinje, gdje ima privatnu firmu, dovezao da vidi roditelje koji su iz Engleske u rodne Kamičane došli na godišnji odmor. Razbojnici su tokom napada Forićima pokupili i sve dokumente i novac u vrijednost oko 5.000 maraka, pronađen u torbi pretučene Hamše.
Sefer Forić trenutno se nalazi na Odjelu hirurgije prijedorske bolnice, s teškim povredama glave i van životne je opasnosti, dok je njegova supruga Hamša, smještena na Odjel intenzivne njege u KBC Banja Luka, prema posljednjim informacijama, u teškom i komatoznom stanju.
-Kući u Kamičane sam došao u 20.30 sati, popričao malo s roditeljima koji su već ležali u dnevnom boravku. Nakon desetak minuta, i ja sam otišao na spavanje - priča Rifet Forić kojeg je probudila pištoljska cijev u ustima.

Niklovani pištolj je držao jedan, Refik kaže, potpuno maskirani razbojnik, dok je drugi lažnim pištoljem pucao po spavaćoj sobi. Rifeta su nakon upada u kuću razbojnici svezali, prvo kaišem, a potom i trakom. Čuo je, kaže, da u dnevnoj sobi tuku roditelje i molio ih je da prestanu, jer su stari i ne čuju. Jedan od njih je sve vrijeme pričao s njim, tražeći ključeve "pasata". Raspitivali su se da li je vozilo osigurano, kako je kupljen, da li ima navigacioni sistem i slično. Rifet dodaje da su tražili i novac.

Ostavili nož
- Rekao sam im da kod sebe imam tek nekoliko stotina kuna - kaže Rifet koji je nakon desetak minuta, nakon ulaska razbojnika u njegovu kuću kroz prozor sa stražnje strane kuće, čuo kako neko odvozi njegov automobil.
Nakon pedesetak minuta, razbojnici su, prema Rifetovim riječima, napustili kuću. Prije odlaska, Rifetu su ostavili nož da razreže traku kojom su mu bile vezane noge.

- U dnevnoj sobi sam ugledao pravi horor. Majka mi je bila u nesvijesti. Povraćala je. Otac je bio obliven krvlju. Tukli su ih letvom koju su polomili na njima, a u kući je bilo sve ispreturano - kaže vidno uznemiren i u šoku Rifet, koji je nakon odlaska razbojnika pomoć potražio kod rođaka, koji su pozvali Hitnu pomoć i obavijestili policiju.
Uviđaj o ovom slučaju, koji je uznemirio povratnike u Kamičanima i u Kozarcu kod Prijedora, jučer je obavila i prijedorska policija, a koja je u cilju istrage izuzela sve krvave predmete zatečene nakon razbojničkog napada u kući Rifeta Forića.

Ležali u lokvi krvi
Sefer Forić, koji se od jučer nalazi na hirurgiji bolnice u Prijedoru, kaže da je prvo čuo neku lomljavu, a potom i korake. Kad je ustao da vidi šta se događa, osjetio je strahovit udarac po glavi.

-Krv mi je curila niz lice, a kao kroz maglu vidio sam mladića koji je na sebi imao maskirnu kapu. Taj je letvom tukao mene, a drugi moju suprugu. Ležali smo oboje na podu dnevne sobe obliveni krvlju. Moja supruga počela je da povraća, a potom se i onesvijestila - ispričao je uznemireni Sefer Forić.

14.03.2007.

Ne zastidi se.

Preuzeto sa www.kozarac.org

Nemoj se nikada zastiditi svoje majke i njenih dimija, bosanske sinije i bošce iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije i bakrenog abdesnog ibrika i djuguma, nanine sehare, svoje iz djetinjstva avlije i kuce cardaklije.

Ne zastidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osuncanih cvijetnih bosanskih caršija, babine tihe eglene i nanine šarene šamije, djedove žute hadjijske abanije i amidjinog crvenog u desno naherenog fesa.

Nikada se ne zastidi avlijskog prosca i tarabe, žutog u avliji duda, drvenog ahara i kucnog mutvaka. Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispracala u Hrvatsku, Sloveniju, Ameriku i Australiju.

To je, Allahov robe, tvoja dimenzija, tvoj ukras i biser, tvoje blago, ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana. Ne zastidi se Božiji robe, strinine resedije, nutme, halebije, gurabije, cetenije, kvrguše, kljukuše, dilje, sutlije, pelteta i zerdeta!



To je Bošnjo tvoja koda, kojom te je Uzvišeni oznacio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i djulistanu dunjaluckom, zemlji Bosni. Ne zastidi se Bošnjo dajdžinih šalvara kada ih obuce i krene u svoju mahalsku džamiju, šalvare su dio tebe i ti si dio njih, iz šalvara si izašao i nikad se ne nasmij kada ugledaš

Bošnju da ih je obukao, znaj dobro šalvare su dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izašao. Ne zaboravi Bošnjo u dalekom svijetu, na cvijece: zambak, sabljicu, hadjibeg, kalanfir, (karanfil) majcinu dušicu, bosiljak, šekaik, pokraj cvijeca si uvijek prolazio kada si se umoran vracao i sa puta dolazio u svoju avliju iz džamije, škole, njive, igranja sa djecom na livadi...

To cvijece te je uvijek docekivalo pored avlijske staze ogradjeno okrecenim kamenjem i svojim mirisom ti iskazivalo najljepšu dobrodošlicu. Ne zaboravi Allahov insanu gdje god bio da bio, ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš, uvijek ces biti ono što i jesi, Bošnjo i Musliman.

Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova, dobrih, lijepih i ponosnih Bošnjana, vjeru Islam, vatan Bosnu i naše lijepe obicaje, drage, bosanske adete.

Upamet!

09.03.2007.

POMOZITE MI DA DOCEKAM PRVI RODJENDAN

Preuzeto sa (http://farfromeyes.blogger.ba/)
    
   

BEBA LAMIJA


Dragi dobri ljudi,
moje ime je Lamija Alihodzic. Imam tek 11 mjeseci i u njemu bola za 11 zivota. Teško sam bolesna, moji roditelji slave svako moje budjenje jer sam s njima, eto, još jedan dan, a svaki dan moga zivota za njih je dar od samoga Boga.
U svom kratkom zivotu, prije sam naucila da su bubrezi vitalni organi nego sto sam naucila hodati. Iza mene je vec osam operacija tog vitalnog organa i ko zna koliko ce ih još biti ukoliko mi neko ne pomogne, jer preostao mi je samo jedan, a i on svaki cas može stati. Poslije toga... Ne smijem misliti sta ce biti poslije toga...
Novac ne donosi srecu, to cak i ja ovako mala znam, ali bez novca moji roditelji ne mogu biti sretni jer nece imati mene. Ne zelim da bilo ko zaplace kada dobije ovo pismo, jer ja suza imam za cijeli svijet. Ne zelim da procitate prvih nekoliko redova i gurnete ga od sebe jer ne mozete podnijeti toliku kolicinu tuge. Ne zelim da bilo ko pomisli da ga zelimo prevariti. Zelim i molim vas da mi date sansu da zivim, sansu da potrcim, sansu da pravim kule u pijesku, a ne u oblacima. Ja cu vam to svima vratiti. Nekome osmijehom, nekome zagrljajem, a nekome peticom u skoli kada budem velika. 
Rodjena sam sa bolesnim bubrezima. Nakon postavljanja stenta u lijevi ureter u novembru prosle godine i kratkotrajne peritonealne dijalize, tokom decembra sam imala mnogo zdravstvenih problema. Ljekari kazu da se to zove virusni gastroenterokolitis i virusna infekcija gornjeg respiratornog sistema. Danas sam dobro; imam plasiran stent u lijevi ureter i nalazim se na profilakticnoj dozi cefaclor sirupa. Zna li iko sta to znaci? Jedna jedanaestomjesecna djevojcica zna. Pomozite mi da to zaboravim...
Zbog kompleksnosti mog slucaja i svih komplikacija koje su iz njega proizasle, ljekari Nefrološkog odjeljenja Pedijatrijske klinike KCU Sarajevo, koja je moj drugi dom, kontaktirali su ljekare iz Svedske, Slovenije i Njemacke. Kazu da treba vremena da se bubreg oporavi, a da se normalno oticanje urina odrzava jos tri mjeseca putem stenta u lijevom ureteru. Za jedan i pol mjesec planira se vadjenje stenta i tada bi se vrsila snimanja urotrakta u cilju ispitivanja morfoloske i funkcionalne situacije novoformiranog uretera. Ljekari ocekuju da bi se na novoformiranom ureteru lijevo mogla nalaziti stenoza, a i vezikoureteralni refluks, jer nije uradjen antirefluksni mehanizam. Ne znam sta to znaci, ali zvuci strasno, zar ne? Gotovo kao vjestica u prici o Ivici i Marici!!!
Nakon toga salju me negdje. Kazu u neki centar izvan Bosne i Hercegovine. Lijepo zvuci... A moji roditelji nemaju novaca za to. Tata ne radi, a mama radi u skoli. Trebam Vasu pomoc, trebam saznanje da nas troje nismo sami na svijetu, trebam osjećaj da je nekome stalo, trebam znati da jos nekoga moze dirnuti djecija suza... Ne trebam skupe igracke, vec sam Vam sve rekla o svojoj zelji za gradjenjem kula u pijesku, ne trebam cak ni previse od Vas, samo Vas molim da shvatite da jedan jedini novcic koji Vama ne znaci ništa ili Vam je mozda visak, moze spasiti moj zivot i donijeti srecu mojoj mami i mom tati.
Voli Vas Vasa Lamija 
  Svoje priloge mozete slati na:

UPI banka , za uplate iz inostranstva broj ziro racuna:

566735 - 29 -3405

za uplate iz BiH broj tekuceg racuna:

566735– 21 –73282.

E-mail oca Mirze: mirza.gugo@gmail.com
Tel.: 00387 33 655 646
 
********************************
Potrebna suma je oko 100 000 KM!
01.03.2007.

"Zaklanu glavu moga Muje drzala sam u rukama"!!!

Ovo nisam mogao da propustim a procitah kod "NERAL" i bas kao sto ona rece da se ne zaboravi....


U selo Kutuzero, u brdima iznad Srebrenice putuje se dobrih sat vremena. Pola asfaltom pola seoskim makadamskim putem. Iz Kutuzera se, zbog price 54-godisnje Ramize Ajsic , koju do sada, cini se, ni mocna literatura nije zabiljezila, vraca ”nikuda”, u ljudsku nestvarnost.

Moj Amir poginu 1992. godine. Ukopali ga ovdje u selu. Boli dusa. Dodje juli 1995., kazu valja bjezati. Ja u Potocare sa zenskom celjadi i djecom, a moji blizanci Mujo i Halil sa ocem Camilom odose sumom. Stigli mi u Potocare, kad se moji blizanci pomolise. Rekli im, idite vi u Potocare, vi ste djeca, nece vam niko nista – zapocinje svoju pricu Ramiza.

Prica tecno, sabrano, kao da se njena tragedija desila nekom drugom. Doduse, usporeno podize ruke, glavu rijetko okrece. Cista zena. Lice tamno, poput orahova drveta i na njemu samo povremeno poneki damar zaigra. Glas jednolican…

U Potocarima sve dusa na dusu, a meni moj Mujo nosi deku, kaze.:”Hladno ti je, mati, pokrij se!” Sutradan krenu konvoj prema Tuzli. Ode snaha sa djecom, odose i njih dvojica. Negdje oko podne, eto ti mog Muje, nisu mu dali u konvoj, a Halila pustili. Nosi baloncic za vodu, veli :” Odoh ja, mati, donijeti vodu.”

”Ne, Mujo!” ja cu ti njemu, ”Znam da kolju gore u kuci Mehana konduktera, ” a on kaze da nece tamo ici, vec ce iz rijeke donijeti.

Kakve rijeke, kad je sva krvava kao da je neko obojio,u nju bacaju zaklane ljude. Jok, ode dijete, prica Ramiza.

Ne place. Bolesna je, veli, na srcu, ali pricu o smrti svog Muje, kaze, mora pricati, neka narod zna. Izadjose cetvorica iz Mehanove kuce, vidim idu prema Muji. Ja utrnula. Ne mogu da pomjerim… Strepim.. Krenu jedna zena po vodu, velim joj:”De, zeno, vidi ima li mi djeteta.” Koliki je, pita ona mene, a ja velim da mu je 14-ta godina. Kad se vratila nudi mivode da pijem, da se umijem... Cucnu pored mene i kaze da mi je dijete zaklano pred Mehanovom kucom.

Aaaaa, zapomagah ja, trcim. Ne znam kuda, znam da nisam putem. Dodjoh gore. Pred kucom vidim, moje dijete, ali samo glava. Zgrabim mu glavu u svoje ruke, jos vruca, poneki damar se osjeti, oci, valjda kako je u njih pogledao, kao da su zive… kazuje Ramiza.

Ono cega se jos sjeca jeste covjek, ogroman, ili joj se tako ucinio, koji je pred nju ”izasao iz Mehanove kuce.”

Na njemu kecelja, krvava sva, kao u mesara. On je klao, a druga dvojica sum u dovodila na klanje. Ja i dalje drzim onu Mujinu glavu, a on mi govori:”Puscaj tu glavu!” Velim necu, zakoljite i mene. Sta je kasnije bilo ne znam. Sjecam se samo da sam, kad sam se otrijeznila, bila sva mokra, krvava. A u Mehanovoj kuci bilo je glava do vrata. Prije mog djeteta, zaklano je Bog zna koliko ljudi, govori Ramiza.

28.02.2007.

Dan nezavisnosti BiH

28.02.2007.

Sve cestitke za rodjendan


Sretan 16-sti rodjendan nasem Denisu od srca zele familija iz Svedske....Momcina i to pravi....

13.02.2007.

Poplave u Kozarcu



















Preuzeto sa www.kozarac.com
Današnje fotografije iz caršije koje smo dobili od MONOFAZNOG prikazuju Kozarac i okolinu iz mokrog ugla. Obilne kiše prouzrokovale su potoke i rijeke po ulicama naše caršije.

Kretanje je ograniceno i obavezne su gumene cizme i kabanica.
Vecerasnje korzo je otkazano zbog nedostatka raje i moguce je samo uz gore navedene stvari :-)

Još jednom hvala MONOFAZNOM na slikama koje nam je poslao.
























10.02.2007.

Jedna reklama za one u izgradnji

&&&Samostalna zidarska djelatnost "DEDIC"&&&


Izvodimo sve vrste zidarsko-tesarskih poslova

Sve vase probleme prepustite nama

Nas moto je:

Zadovoljne musterije

Zavrsen posao u dogovorenom roku

Kvaliteta izvedenih radova

Evropski standard materijala

Povoljne cijene pogodbe

Savremena oprema

Lasersko snimanje zemljista

Kompjuterska obrada  stambenih planova



Imate namjeru u skorijoj buducnosti  da gradite ili dogradjujete onda pozovite....

Kontakt telefoni:

00387(0)61736825
ili
00387(0)65310439




Ili jos bolje zavirite na http://dedic.blogger.ba/

 


Stariji postovi

KOZARAC-MUTNIK
<< 11/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

Weather Forecast
Kozarac.org
LINKOVI

Blogovi vrijedni citanja
CHAT KozaracMutnik

Chat-Tracara


N e r a l
Jasko
RUS
Blob
Bore oko ociju
Alko
katjusha
Knjizevna svastarica
Nesebicnost
Tuzna sudbina
Administrator
Dizajn pomoc


...slijedi nastavak______

"KOMENTARI"

Komentari sa uvredljivim i nepristojnim sadrzajem ce se automatski brisati.Hvala....

¤KOZARAC¤ bloggeri

Upisite se u knjigu gostiju

Zabava i download
Igrice
Slagalice
Igrice 01
PLAYTOY

Pisi na Arapskom




RUS


Firefox 2








Crveni Radio
























Slušate:
Crveni Radio







online
Racunajuci i tebe
281364

Powered by Blogger.ba